Edvard Beneš
Edvard Beneš | |
---|---|
| |
Predsjednik Čehoslovačke | |
trajanje službe 28. listopada 1945. – 7. lipnja 1948. | |
Prethodnik | Emil Hácha |
Nasljednik | Klement Gottwald |
Predsjednik Čehoslovačke u izbjeglištvu | |
trajanje službe listopad 1939. – 2. travnja 1945. | |
Predsjednik Čehoslovačke | |
trajanje službe 18. prosinca 1935. – 5. listopada 1938. | |
Prethodnik | Tomáš Garrigue Masaryk |
Nasljednik | Emil Hácha |
Predsjednik Vlade Čehoslovačke | |
trajanje službe 26. rujna 1921. – 7. listopada 1922. | |
Prethodnik | Jan Černý |
Nasljednik | Antonín Švehla |
Rođenje | 28. svibnja 1884. |
Smrt | 3. rujna 1948. |
Politička stranka | Češka narodna socijalna stranka |
Edvard Beneš (Kožlany, 28. svibnja 1884. - Sezimovo Ústí, 3. rujna 1948.) bio je čehoslovački političar i diplomat liberalne orijentacije.
Životopis
Prije prvog svjetskog rata profesor sociologije na Praškom sveučilištu. Za vrijeme prvog svjetskog rata, godine 1914., osniva tajni revolucionarni odbor Maffia, a početkom 1915. emigrira u Pariz, gdje kao najbliži suradnik Tomaša Masaryka radi na oslobođenju čeških i slovačkih zemalja od habsburške monarhije. [1]
Nakon raspada Austrougarske i formiranja nove države Čehoslovačke postaje ministar vanjskih poslova (1918. - 1935.), a kraće vrijeme, 1921. - 1922. i predsjednik vlade. Lider Narodno-socijalističke stranke 1920. - 1935. godine. Aktivan u Ligi naroda. Sklapa ugovor o prijateljstvu s Francuskom (1924.) i obrambeni savez zvan Mala Antanta sa Jugoslavijom i Rumunjskom
Godine 1935. postaje nasljednik Masaryka na mjestu predsjednika republike. Nakon Münchenskog sporazuma u rujnu 1938., kojim su Francuska i Velika Britanija odobrile Njemačkoj pripojenje Sudeta (nadajući se da će Hitlerove osvajačke apetite usmjeriti ka istoku, protiv SSSR-a), Beneš se pokorio i odustao od pokušaja vojne obrane. Njemačka bez otpora pripaja Sudete, a Beneš 5. listopada 1938. podnosi ostavku i emigrira u SAD.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata prelazi u London, gdje 1940. postaje predsjednik Nacionalnog vijeća Čehoslovačke republike, koje saveznici priznaju kao legitimnu vladu u izbjeglištvu.
Svibnja 1945. vraća se u oslobođenu Čehoslovačku i preuzima položaj predsjednika republike, što potvrđuju i izbori održani 1946. godine. Pokušava zaustaviti komunističko osvajanje vlasti, ali u tome ne uspijeva. Na izborima 1946. Komunistička partija Čehoslovačke dobila je 38% glasova i njen lider Klement Gottwald postao je predsjednik koalicijske vlade. Vojska SSSR prisutna je na tlu Čehoslovačke, a zapadne se sile ne miješaju. U veljači 1948., nakon demonstracija koje organiziraju komunisti, predstavnici građanskih stranaka istupaju iz vlade i Gottwald stvara tzv. vladu Narodnog fronta sa komunistima i socijalistima. Nastavljaja raditi na uvođenu jednostranačke vlasti i potpunom vezanju zemlje uz SSSR. U svibnju je proglašen novi ustav, a u lipnju Beneš podnosi ostavku i ubrzo poslije toga umire. Na izborima radničke stranke dobivaju 90% glasova i Gottwald postaje predsjednik Republike.
Djela
Objavio je knjigu memoara Sjećanja 1947., a posmrtno je izdanja knjiga Od Münchena do novog rata i nove pobjede (1954.)
- ↑ Preclík, Vratislav. Masaryk a legie (Masaryk and legions), váz. kniha, 219 pages, first issue vydalo nakladatelství Paris Karviná, Žižkova 2379 (734 01 Karvina, Czech Republic) ve spolupráci s Masarykovým demokratickým hnutím (Masaryk Democratic Movement, Prague), 2019, ISBN 978-80-87173-47-3, pages 8 - 34, 36 - 39, 41 - 42, 106 - 107, 111-112, 124–125, 128, 129, 132, 140–148, 184–215.