Obični oposum

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Didelphis marsupialis)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obični oposum
Status zaštite
Status zaštite: smanjeni rizik
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Infrarazred: Marsupialia
Red: Didelphimorphia
Porodica: Didelphidae
Potporodica: Didelphinae
Rod: Didelphis
Vrsta: D. marsupialis
Dvojno ime
Didelphis marsupialis
(Linné, 17558.)
Raspon
Rasprostranjenost običnoga oposuma
Rasprostranjenost običnoga oposuma

Obični oposum (lat. Didelphis marsupialis) je tobolčar iz reda štakoraša, koji živi od sjeveroistoka Meksika do Bolivije, uključujući i Male Antile. Najviše obitavaju u šumama, ali isto tako mogu živjeti u poljima i gradovima.

Stanište[uredi]

Obični oposum živi u tropskim i suptropskim šumama, na visinama do 2200 m.[1] Koristi širok spektar gnijezda. Najčešće ima gnijezdo u šupljem stablu, međutim, također kopa gnijezdo u svakom tamnom mjestu, ako ništa drugo nije pogodno (što ih često dovodi u sukob s ljudima).

Opis[uredi]

Obični oposum slične je veličine kao kućna mačka. Krzno oposuma zapravo je žuto, ali ga prekriva duga crna dlaka. Doseže dužinu tijela 26-45 centimetara. Goli, glatki rep može biti i do 50 cm. Ima 50 zubi. Velike uši obično su crne, a njegovo lice je obično blijedo boje breskve, s crnim zaliscima i očima koje odražavaju crvenkastu svjetlost. Može težiti više od tri kilograma.

Ponašanje[uredi]

Kreće se uglavnom noću po tlu, a ponekad se penje i gnijezdi na drveću. Izvan parenja obično su usamljeni. Često se smatraju nametnicima. Pljačkaju kante za smeće, gnijezde se na mjestima koja nisu pogodna za to pa su često zarobljeni i ubijeni.

Ima široku sposobnost prilagodbe na promjene u okolišu, a zubi omogućuju prehranu različitom vrstom hrane. Mogu jesti male kukce, male životinje, voće, povrće, ali i lešine. Njihova sposobnost probavljanja, omogućuje im da imaju širi spektar hrane od čovjeka.

Izvori[uredi]

  1. http://www.iucnredlist.org/details/40501/0 Preuzeto 16. ožujka 2014.