Hrvatski: Prof. dr. sc. Stracimir Gošović, utemeljitelj i višegodišnjeg voditelj Odjela za podvodnu i hiperbaričnu medicinu Instituta za pomorsku medicinu (IPM) u Splitu.

Rođen je 25. prosinca 1927. u Đurakovcu (Kosovo) gdje je završio pučku školu. Prva tri razreda gimnazije završio u Peći a ostale u Valjevu gdje je maturirao 1946. g. U drugoj polovici 1944. g., kao šesnaestogodišnjak dobrovoljno stupio kao borac u NOV gdje je ostao do kraja 1945. g. Medicinski fakultet studirao i diplomirao u Zagrebu travnja 1952. Obvezni liječnički staž 1952/53 obavio u Zagrebu. Od siječnja 1954. do veljače 1958. g. vodio ambulantu 311. inžinjerijskog odreda u Solinu. Specijalistički staž medicine rada od 1958 do polovice 1961. obavio u Zagrebu i Beogradu i specijalistički ispit položio svibnja 1961.g.

Nakon položenog specijalističkog ispita cijeli radni vijek do umirovljenja 31.12.1987. g. najprije do rujna 1964. g. odradio u Higijensko-epidemiološkom institutu medicinskog centra Ratne mornarice u Splitu a potom do mirovine u Institutu za pomorsku medicinu u Splitu. U IPM 1964. g. utemeljio i susljedno razvio Odjel za podvodnu medicinu IPM koji je ubrzo prerastao u Odjel za podvodnu i hiperbaričnu medicinu IPM. Odjel se sredinom sedamdesetih godina u tehničkom, nastavnom i znanstvenom pogledu svrstao među vodeće ustanove podvodne medicine srednje razvijenih ratnih mornarica Evrope i šire.

Stručnu izobrazbu iz podvodne i hiperbarične medicine dr. S. Gošović stekao u IPM te u Italiji i bivšem SSSR-u. U više navrata boravio na studijskim putovanjima u Francuskoj, Njemačkoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Japanu i Švedskoj. Sudjelovao je na tridesetak internacionalnih kongresa podvodne i hiperbarične medicine.

Zajedno sa suradnicima istraživao neurotoksično djelovanje kisika, dekompresijski problem, fiziološke aspekte projektiranja ronilačkih aparata. Pored toga istraživano je trajanje inspiratorne apnee u ovisnosti o uvjetima okoline. Apsorpcija ugljičnog dioksida na natronskom vapnu, utjecaj temperature okoline na neurotoksično djelovanje kisika i liječenje najtežih oblika dekompresijske bolesti. Poseban doprinos predstavlja istraživanje energetske potrošnje u ronilaca tijekom podvodnog plivanja. Egzaktno mjerenje energetske potrošnje pod vodom omogućeno je razvijanjem originalne metode određivanja energetske potrošnje putem oslobađanja i mjerenja izlučenog ugljičnog dioksida vezanog na natronskom vapnu kod ronjenja s ronilačkim aparatima zatvorenog kruga. Tijekom višednevnog boravka akvanauta u saturaciji na dubini od 100 m na otvorenom moru, istraživani su utjecaj hiperbarije na frekvenciju i ritam pulsa, dinamika trenutne frekvencije pulsa, cirkadijalni ritam, razina kateholamina u urinu, te hematološke i biokemijske parametri. S područja hiperbarične mediicine sa suradnicima razvio, evaluirao i predlagao nove indikacije za primjenu hiperbaričnog kisika u klinici. Također istraživao i utjecaj kisika na perifernu cirkulaciju zdravih i bolesnih osoba i druge probleme.

Godine 1975. u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu (VMA) obranio doktorsku disertaciju s temom Utjecaj temperature okoline na neurotoksično djelovanje kisika. Listopada 1976 izabran za docenta, Ožujka 1981.g. za izanrednog a u studenom 1986.g. za redovitog profesora VMA. Bio je stručni suradnik medicinskog fakulteta u Zagrebu od 1977. g. do umirovljenja krajem 1987. g. U tom razdoblju također sudjelovao u nastavi fiziologije na Medicinskom fakultetu u Splitu. Bio je predavač na poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu u Rijeci te fakultetima za fizičku kulturu u Zagrebu i Beogradu.

Od 1971.g. član je Undersea and Hyperbaric Medical Society u Bethesdi (SAD) čiji je sada jedan od tri začasna člana te jedan od članova utemeljitelja European Baromedical Society - EUBS. Začasni je član Hrvatske udruge za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu te redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Bio je član odbora za organizaciju svjetskog kongresa za podvodnu medicinu u San Diegu 1975.g. kao i član znanstvene komisije znanstveno-nastavnog vijeća Medicinskog studija u Splitu.

U zemlji inozemstvu objavio oko 120 stručnih i znanstvenih radova. Njegova knjiga Ronjenje u sigurnosti susljedno dopunjavana proširivana kroz četrdeset godina doživjela je sedam izdanja ukupne naklade više od 20.000 primjeraka. Peto hrvatsko izdanje prevedeno je na engleski jezik i pod imenom Safe Diving publicirano 1993.g,. u izdanju Best Publishing Company u Flagfstafu, Arizona (SAD). Prvo izdanje knjige sredinom sedamdesetih godina prevedeno je “piratski” na arapski jezik u Iraku. Od 1995.g knjiga Safe Diving je priručnik na poslijediplomskim tečajevima koji se u RM Kraljevine Švedske održavaju liječnicima i ronilačkim instruktorima baltičkih zemalja.

1972. g za knjigu Ronjenje u sigurnost i dotadašnji rad na području ronjenja i podvodne medicine dodijeljena mu je nagrada 22 decembar. 1983.g dobio je u Splitu za znanstveni rad nagradu dnevnika Slobodna Dalmacija.

Od 1966 do 1977.g. organizirao je, rukovodio i bio najangažiraniji predavač na 26 petnaestodnevnih tečajeva podvodne medicine održavanih u IPM za liječnike, medicinske tehničare i rukovoditelje ronilačkih ekipa. Na tim tečajevima obučeno je oko 400 osoba. Na šestomjesečni i/ili tromjesečnim tečajevima od 1975.do 1987. g. obučio je tri generacije profesionalnih ronilaca za ronjenje na velikim dubinama.

Hiperbarična i fiziološka laboratorija Odjeljenja za podvodnu i hiperbaričnu medicinu bila je kroz 20 godina neformalno interdisciplinarno istraživačko središte u kojem je uz stručnu pomoć, nadzor i dijelom uz formalno mentorstvo dr.S.Gošovića izrađeno oko 30 magistarskih, specijalističkih i diplomskih radnji te doktorskih teza.

Prvi je na Balkanskom poluotoku u suradnji s prof. Ljubomirom Kraljevićem, kirurgom iz Splita, u kliniku uveo hiperbaričnu oksigenaciju (HBO). Na Odjelu je od 1969. do 1987.g. hiperbaričnom kisiku izvršeno preko 30.000 čovjek/izlaganja

Kao stručni suradnik i projektant sudjelovao je u gradnji tri broda za spašavanje podmorničara i ronjenje na velikim dubinama. stabilne dvodsječne rekompresijske komore u BI Split te Središta za obuku ronilaca i spašavanje podmorničara u Divuljama (VURI) i Bliskom istoku. Za ovaj posljednji objekt izrađen je izvedbeni projekt ali gradnja nije izvršena zbog rata između Iraka i Irana. Prema zamislima dr. Gošovića i suradnika, tehničkim zahtjevima projektiranju i ispitivanjima razvijeni su domaći ronilački aparati na zrak (Jadran), kisik (Drina) i spašavanje posada pod vodom imobiliziranih oklopnih vozila (IKROSTEP).

Utemeljitelj je i voditelj razvoja tehnike suvremenih ronjenja na velikim dubinama u bivšoj Jugoslaviji uključujući i ronjenje u saturaciji. Krajem 1977.g. organizirao je i vodio ronjenje u saturaciji na otvorenom moru s akvanautima saturiranim na 100 m dubine i ekskurzijama na otvorenom moru do 120 m. Prije realizacije tog projekta kada je riječ o ratnim mornaricama ronjenja u saturaciji na otvorenom moru izvođena su samo u ratnim mornaricama Francuske i Sjedinjenih Američkih Država.

Prosinca 1997.g. prof. Gošović je u vlastitoj nakladi publicirao životno djelo Priručnik za profesionalna i i vojna ronjenja (632 stranice). U 2000. g., dr. Gošović je publicirao knjigu Temelji vojno - brodske i podvodne medicine sa zaštitom dišnog sustava (200 stranica). Skupa sa svojim sinom Mr.Sc. Gojkom, dr. Stracimir Gošović publicirao, u nakladi Laurana, Zagreb, 2008. g knjigu Priručnik za komercijalna i mornarička dubinska ronjenja obima oko 500 stranica. Ta knjiga je 2009. g nagrađena nagradom Hrvatske akademije znanosti umjetnosti Josip Juraj Strossmayer kao najbolja medicinska knjiga objavljena u Hrvatskoj 2008.g. Englesko izdanje knjige pod imenom Commercial and Naval Deep Diving Manual objavljeno je u naladi Laurana, Zagreb 2010. g.

Prigodom četrdesete godišnjice originalnog (prvog) izdanja njegove knjige Ronjenje u sigurnosti dr. S. Gošović objavio je 2011.g, uz financijsku potporu Centra za hiperbaričnu medicinu u Beogradu njeno sedmo revidirano i osuvremenjeno izdanje.