Danilo Aleksandar Petrović Njegoš
| Danilo A. Petrović-Njegoš | |
|---|---|
| Danilo, Crown Prince of Montenegro.jpg | |
| Danilo, krunski princ Crne Gore | |
| pretendent na crnogorsko prijestolje | |
| Vladavina | 1. ožujka 1921. – 7. ožujka 1921. |
| Prethodnik | Nikola I. (kralj) |
| Nasljednik | Mihailo |
| Supruga | Jutta od Mecklenburg-Strelitza |
| Dinastija | |
| Otac | Nikola I. Petrović Njegoš |
| Majka | Milena Petrović Njegoš |
| Rođenje | 29. lipnja 1871. |
| Smrt | 24. rujna 1939. |
| Vjera | pravoslavac |
Danilo Aleksandar Petrović Njegoš (crnog. Данило Александар Петровић-Његош; Cetinje, 29. lipnja 1871. – Beč, 24. rujna 1939.), crnogorski krunski princ iz crnogorske kneževske i kraljevske dinastije Petrović-Njegoš. Nakon protjerivanja kraljevske obitelji iz Kraljevine Crne Gore, 1918. godine, naselio se u inozemstvu. Trebao je naslijediti svog oca, kralja Nikolu I. kao poglavar kraljevske obitelji, ali se odrekao prijestolja i pravo nasljeđivanja prenio na nećaka Mihaila († 1986.), sin svog mlađeg brata Mirka Petrovića Njegoša († 1918.).
Životopis
Rodio se kao najstariji od trojice sinove i peto od ukupno dvanaestoro djece u obitelji crnogorskog kneza i kralja Nikole I. Petrovića Njegoša († 1921.) i njegove supruge, kneginje i kraljice Milene Vukotić († 1923.). Kao najstariji sin bio je predodređen za crnogorskog prijestolonasljednika.
Sudjelovao je, zajedno s ocem, kraljem Nikolom I., u balkanskim ratovima (1912. – 1913.) protiv Osmanskog Carstva te u drugom balkanskom ratu protiv Bugarske. Tijekom Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.), Austro-Ugarska je 1916. godine okupirala Kraljevinu Crnu Goru te je kraljevska obitelj izbjegla u Kraljevinu Italiju. Po završetku rata, dinastija Petrović Njegoš je svrgnuta s prijestolja, a Crna Gora je izgubila državnost pripajanjem Kraljevini Srbiji i posljedičnim osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija).
Poslije očeve smrti, 1. ožujka 1921. godine, preuzeo je naslov kralja pod imenom Danilo II. i vodstvo na vladom u egzilu, ali je već 7. ožujka iste godine odstupio i odrekao se prava na prijestolje te to pravo prenio na mlađeg brata Mirka.
Većinu ostalog života proveo je u Nica u Francuskoj, sa suprugom, njemačkom vojvotkinjom Juttom od Mecklenburg-Strelitza († 1946.) s kojom se vjenčao 1899. godine, ali par nije imao djece. Umro je u Beču u vrijeme njemačke okupacije Austrije.[1]