Danilo Aleksandar Petrović Njegoš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Danilo A. Petrović-Njegoš
Danilo, Crown Prince of Montenegro.jpg
Danilo, krunski princ Crne Gore
pretendent na crnogorsko prijestolje
Vladavina 1. ožujka 1921.7. ožujka 1921.
Prethodnik Nikola I. (kralj)
Nasljednik Mihailo
Supruga Jutta od Mecklenburg-Strelitza
Dinastija Petrović Njegoš
Otac Nikola I. Petrović Njegoš
Majka Milena Petrović Njegoš
Rođenje 29. lipnja 1871.
Smrt 24. rujna 1939.
Vjera pravoslavac

Danilo Aleksandar Petrović Njegoš (crnog. Данило Александар Петровић-Његош; Cetinje, 29. lipnja 1871.Beč, 24. rujna 1939.), crnogorski krunski princ iz crnogorske kneževske i kraljevske dinastije Petrović-Njegoš. Nakon protjerivanja kraljevske obitelji iz Kraljevine Crne Gore, 1918. godine, naselio se u inozemstvu. Trebao je naslijediti svog oca, kralja Nikolu I. kao poglavar kraljevske obitelji, ali se odrekao prijestolja i pravo nasljeđivanja prenio na nećaka Mihaila († 1986.), sin svog mlađeg brata Mirka Petrovića Njegoša († 1918.).

Životopis

Rodio se kao najstariji od trojice sinove i peto od ukupno dvanaestoro djece u obitelji crnogorskog kneza i kralja Nikole I. Petrovića Njegoša († 1921.) i njegove supruge, kneginje i kraljice Milene Vukotić († 1923.). Kao najstariji sin bio je predodređen za crnogorskog prijestolonasljednika.

Sudjelovao je, zajedno s ocem, kraljem Nikolom I., u balkanskim ratovima (1912. – 1913.) protiv Osmanskog Carstva te u drugom balkanskom ratu protiv Bugarske. Tijekom Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.), Austro-Ugarska je 1916. godine okupirala Kraljevinu Crnu Goru te je kraljevska obitelj izbjegla u Kraljevinu Italiju. Po završetku rata, dinastija Petrović Njegoš je svrgnuta s prijestolja, a Crna Gora je izgubila državnost pripajanjem Kraljevini Srbiji i posljedičnim osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija).

Poslije očeve smrti, 1. ožujka 1921. godine, preuzeo je naslov kralja pod imenom Danilo II. i vodstvo na vladom u egzilu, ali je već 7. ožujka iste godine odstupio i odrekao se prava na prijestolje te to pravo prenio na mlađeg brata Mirka.

Većinu ostalog života proveo je u Nica u Francuskoj, sa suprugom, njemačkom vojvotkinjom Juttom od Mecklenburg-Strelitza († 1946.) s kojom se vjenčao 1899. godine, ali par nije imao djece. Umro je u Beču u vrijeme njemačke okupacije Austrije.[1]

Izvori