Commodore International

Commodore International bila je kanadsko/američka tvrtka koja se bavila proizvodnjom pisaćih strojeva, elektroničkih aparata, osobnih računala te silikonskih integralnih krugova kroz 100% vlasništvo tvrtke MOS Technologies. Tijekom svoga postojanja između 1954. i 1994. tvrtka je napravila osobite napretke u razvijanju i proizvodnji tehnoloških alata i uređaja te postaje svjetskim poznata zahvaljujući svojim [[kućno računalo|kućnim računalima] Commodore PET (1977.),VIC-20, C-64 te osobnim računalima Amiga. Kroz ove uređaje tvrtka Commodore International omogućila je masovni pristup računalima kroz koji su se obrazovali i usavršavali mnogi kasnije poznati stručnaci, i ova tvrtka je u mnogo čemu pridonjela brzom prodoru računala po svijetu.

Pred-računalno doba

Nakon potpisivanja ugovora s Čehoslavačkom tvrtkom o proizvodnji pisaćih strojeva na njihovom dizajnu Jack Tramiel 1954. godine osniva u Torontu (Kanada) tvrtku imena Commodore International. Po njegovim riječima iz prosinca 2007. prvobitno je tvrtku htio nazvati General, ali je izbor pao na Commodore kada je vidio automobil Opel Commodore ^[1]

Bez obzira na početno uspješno poslovanje, Commodore se već krajem pedesetih našao u neprilici zbog nemogućnosti natjecanja s jeftinom japanskom proizvodnjom ovih uređaja. Kako bi se spriječio mogući bankrot, tvrtka se preorjentira na proizvodnju kasa za dućane, prodajne centre i sl. Nakon nekoliko godina "normalnog" poslovanja, Commodore se, polovicom šezdesetih, našao u centru oluje. S jedne strane, japanske tvrtke sada su počele graditi ove kase, a s druge strane, sama tvrtka Commodore International se našla u centru kanadskog financijskog skandala. Ti problemi su se svi zajedno riješili 1966. godine kada Jack Gould kupuje udio u tvrtci, naređuje prestanak proizvodnje trgovačkih kasa i premješta tvrtku u SAD. Zahvaljujući tako primljenoj "financijskoj injekciji" Commodore izbjegava bankrot i počinje proizvodnju kalkulatora. Ovaj put dobro vrijeme za kompaniju će trajati čak 5 godina tako da se novi finacijski problemi javljaju "tek" 1973./4. godine, kada se, ponovno pod pritiskom japanskih kompanija i američke kompanije Texas Instruments, tvrtka našla na rubu bankrota od kojega će ga ponovno spasiti Gould koji tada postaje većinski vlasnik tvrtke.

PET

Koristeći višak novca dobiven od Goulda za spas kompanije, Jack Tramiel 1976. godine počinje s kupovinom tvrtki koje proizvode dijelove za kalkulatore. Cilj ove kupovine je izgradnja Commodore Internationala kao tvrtke koja posjeduje cjelokupnu proizvodnu liniju, pa ne ovisi o drugim kompanijama čime ujedno smanjuje cijenu finalnog proizvoda. Najvažnija od tih kupovina postaje ona od MOS technology koja proizvodi među ostalim procesor MOS 6502 i računalo KIM-1. Zajedno s ovom kupovinom Jack Tramiel od Microsofta jednokratnom uplatom kupuje operativni sustav kojega će, zauvijek besplatno, moći koristiti Commodore International. Microsoft nakon ovog posla neće nikada više sklapati slične ugovore! Sljedeće 1977. godine Commodore počinje s prodajom svog prvog računala imena PET. Najavljene cijena ovog računala od 495 $ je bila pravi šok za druge računalne proizvođače koji prodaju svoje proizvode po 2500 $. Prvobitna Tramielova namjera bila je da privuče kupce s PET-om, a potom im proda kalkulatore, ali kako su svi tražili to računalo, dolazi do promjena i novih financijskih problema. Bez obzira na posjedovanje proizvoda koji svi žele, Commodore se nalazi pred bankrotom i nema novaca za njegovu proizvodnju. Kako bi se spasili, oni počinju tražiti plaćanje 2 mjeseca unaprijed, tražeći taj novac čak i od trgovaca koji će ga prodavati. Na kraju plan uspijeva, ali potražnja za novcem stvorila je zanimljivu situaciju. PET se prodavao u SAD po cijeni od 795 $ dok je u Velikoj Britaniji cijena postavljena na 1295 $. Kako je profitabilnije bilo prodavati na istočnoj obali Atlantika, Commodore će tamo preusmjeriti svoju prodaju i izgubiti prvu priliku za osvajanje američkog tržišta.

Jack Tramiel

Nakon proučavanja načina rada japanskih kompanija Jack Tramiel koji od 1975 godine vrši samo dužnost direktora (prepustio je sav vlasnički udjel Gould-u) stvara novu viziju kompanije i njenog načina rada. Kako bi se smanjila cijena finalnog proizvoda i dobila potpuna nezavisnost kompanije od stanja na svjetskom tržištu Tramiel donosi odluku da se sve dijelove budućih proizvoda mora praviti u svojim pogonima Commodore. Drugi dio njegove vizije bila je minimalna cijena proizvoda kako bi se potkopala konkurencija i osvojilo tržište masovnom proizvodnjom. Dok prvi dio poslovne vizije se pokazao uspješnim drugi će stvoriti velike probleme kompaniji nakon što ju on napusti. Kako bi povećao prodaju svojih računala Commodore VIC-20 i Commodore 64 Tramiel sklapa poslovne dogovore sa specijaliziranim prodavaonicama. Kratko vrijeme potom on "zaboravlja" na te dogovore kada sklapa sporazum o prodaji s trgovačkim lancima. Rezultat toga je bila situacija da su specijalizirane trgovine "zaglavile" s kompjuterima Vic 20 po 299 $ dok se on istovremeno prodavao po 199 $ u trgovačkim centrima. Zbog te poslovne politike Commodore neće imati prodajnu mrežu voljnu prodavati računala Amiga u drugoj polovici osamdesetih godina. Također Tramiel je imao jedan različit problem tijekom upravljanja kompanijom što proizvodi računala koji se sastojao u minimalnom ulaganju u razvoj tako da na primjer MOS Technology (kupljen od Commodora) neće nikada izdati 16 bitni procesor iako je posjedovala projekt za to još iz 1978. godine. Bez obzira na te nedostatke on će uspjeti svojim poletom motivirati inženjere Commodora da naprave najbolje moguće proizvode s tehnologijom koju posjeduju.

Na kraju Tramielovog upravljanja kompanijom ona ostvaruje kvartalnu dobit od 136 milijuna dolara i ulazi na Forbes 400. Godinu dana kasnije kompanija već posluje s gubitkom.

Vrijeme slave

Četiri godine nakon uspjeha s PET računalom Commodore izbacuje Commodore VIC-20. Ovo danas zaboravljeno računalo bilo je prvo prodano u više od milijun primjeraka. Između 1981. i 1985. godine biti će prodano sveukupno 2,5 milijuna primjeraka. Bilo je više razloga za ovaj uspjeh od niske cijene (299 $) preko angažiranja "zaboravljenog" glumca (William Shatner) koji se vratio na staze uspjeha 1982. do ideje da Commodore sam proizvodi "software" za svoja računala. Još veći uspjeh će biti izdavanje 1982. godine računala Commodore 64 koji će biti prodan u sveukupno 22 milijuna primjeraka koristeći sličan recept od prethodnika (reklame, cijena, softver). U američkom ratu cijena prozvođača računala Commodore International će postati pobjednik 1983. godine. Bez obzira na taj uspjeh već tijekom siječnja 1984. Jack Tramiel dobiva otkaz od strane Goulda. Razlozi za smjenu direktora u trenutku njegovog najvećeg uspjeha nikada nisu bili razjašnjeni.

Tramielov duh

Iako je bio otpušten kompanija sljedeće dvije godine nastavlja poslovati na njegovim idejama. Prva od njih je bila proizvodnja novog jeftinog računala slabijeg od C-64. Ta ideja 1984 godine postaje stvarnost kada Commodore počinje prodavati računalo C-16 po cijeni od 99 $. Njegov jači model je bio C-116 dok je računalo Commodore Plus/4 s poslovnim aplikacijama trebao zauzeti dio poslovnog tržišta. Na kraju sva 3 računala su bila debakl pošto Commodore nije pokrenuo marketinšku kampanju i jer nisu bili kompaktibilni s C-64. Commodore Plus/4 je doživio poniženje da ga korisnici zovu Commodore Minus/60 kao odgovor na C-64. Gotovo istovremeno s tim događajima kompanija je dobila vijest da Tramiel s kompanijom Atari koju je preuzeo namjerava kupiti projekt za gradnju Amiga računala. Na kraju Commodore International koji tada posjeduje veću količinu novca će preuzeti ovaj projekt i 1985. godine izdati Amigu 1000 koja će uskoro početi tržišnu borbu s Atari računalima.

C-128 i Amiga 1000

Debakl s računalima izdanim 1984 godine je natjerao Commodore da počne slušati zahtjeve kupaca koji su se odnosili samo na jednu stvar. Oni su htjeli računalo kompaktibilno s C-64. Iz te njihove želje stvoren je Commodore 128. Na njemu su se mogle igrati sve igre od Commodore 64, a istovremeno je imao duplo više memorije i veću brzinu procesora. Prvobitni uspjeh je bio dovoljno veliko da uprava kompanije naredi prestanak proizvodnje njegovog prethodnika. To odluka je ubrzo dovela do pobune kupaca i računalnih trgovina nakon čega je bila opozvana. Sveukupno će biti proizvedeno 2 milijuna ovog računala.

Zajedno s ovim projektom za 1985. godinu Commodore je sada radio i na potpuno novom računalu. S obzirom na činjenicu da je kompanija imala određena prava na 16 bitni procesor 65816 pošto je nastao iz njenog 6502 odluka da se odabere Motorola 68000 za ovo novo računalo je bila iznenađenje. Bez obzira na sve dobre osobine Amige 1000 ona će postati tržišni neuspjeh. Razlog toga se nalazi prije svega u njenoj cijeni od 1.300 $ (1000 $ više od C-64) i potpunom nedostatku marketinga. Oni "srećnici" koji su kupili ovo računalo našli su se u situaciji da nemaju gotovo nikakve programe ili igre i da im sam ROM ima toliko grešaka da ga se Commodore nije usudio ugraditi u računalo nego se morao učitavati s diskete. Sve te negativne promjene su postale kulminacija nove poslovne politike koja smatra da je marketing bacanje novca i da ozbiljne kompanije ne proizvode softver. Bez obzira na nedostatke poslovne politike Amiga 1000 će ipak dobiti priznanje kao prvo multimedijalno računalo i kao jedno od najvažnijih računala ikada napravljenih za razvoj računarstva [1].

Amiga doba

Nakon što je najurio Tramiela Gould je preuzeo upravljanje kompanijom. Tijekom ovog razdoblja Commodore je tako uspješan da u roku od 12 mjeseci dolazi od stanja uspješnice na rub propasti s dugom od 170 milijuna američkih dolara. Shvativši situaciju na položaj direktora Gould postavlja Rattigana. Kako bi spasio tvrtku on otpušta 45 % radnika i okončava proizvodnju računala Commodore PET i Commodore VIC-20. Bez obzira na uspjeh ove konsolidacije Gould otpušta Rattigana zbog čega će se naći na sudu i izgubiti. Posljednji proizvod Rattiganove ere je bila Amiga 500 kao jeftinija verzija neuspješne Amige 1000. Sljedeće dvije godine kompanija životari na uspjehu od Commodore 64 čija proizvodnja košta 35 $ dok ga se prodaje po 199 $. Amige bez obzira na svoju nadmoć prema računalima u istom cjenovnom razredi je debakl zbog potpunog izostanka marketinške kampanje. Kada je ona po prvi put izvršena na ljeto 1989. ovo računalo postiže kakav takav uspjeh u SAD, dok ga je u Njemačkoj i Velikoj Britaniji imalo već prije zbog kompanijine decentralizacije koja je omogućavala poslovnicama da rade s velikom dozom samostalnosti. Ta 1989. godina postaje zadnja uspješna godina Commodore kompanije koja nakon toga ide iz debakla u debakl.

Propast

Prvi od katastrofalnih poteza Commodore kompanije na putu u propast je bio Comodore 64GS u kolovozu 1990 godine. Očekivanja rukovodstva da će potrošači kupiti 8-bitnu konzolu kada na tržištu imaju 16-bitnu (Sega Mega Drive, Super Nintendo Entertainment System) su bile fantazije koje su skupo plaćene. Od približno 75 000 proizvedenih konzola prodano ih je bilo samo 25 % što i nije loš rezultat ako gledamo da nije bilo nekakve medijske potpore prodaji.

Drugi očekivani debakl postaje računalo Commodore 65 čiju proizvodnju zaustavljao Gould prije nego što je uopće ušlo u prodaju. Ta dva debakla su koštala tadašnjeg direktora Harolda Coppermana posao. Jedino dobro što je on bio napravio tijekom svoje dvije godine postaje priprema za proizvodnju Amige 1200. Novi direktor Mehdi Ali odmah zaustavlja taj potencijalno uspješni projekt i počinje forsirati proizvode koji kao osnovu imaju Amiga 500 računalo. Ti novi proizvodni debakli 1991/92 godine postaju Amiga CDTV, Amiga 500+, Amiga 2200 i Amiga 600. Dok treći od ovih proizvoda nitko nije htio prodavati, četvrti je bio napravljen samo da bi se za 50 $ pojeftinila proizvodnja od Amiga 500. Konačni rezultat je bio da Amiga 600 košta 50 $ više za proizvesti nego Amiga 500.

Na kraju Mehdi se vraća na projekt Amiga 1200 kojega je blokirao godinu dana ranije. Bez obzira na sve ovaj direktor ne dobiva otkaz pošto se sprijateljio s glavnim dioničarem kompanije Gouldom. U božićnoj sezoni 1993 godine Amiga 1200 je veliki uspjeh, ali Commodore više nema dovoljno novaca da proizvodi čipset za nju, tako da su trgovine pune Amiga 600 koje nitko ne želi, a bez Amiga 1200 koje svi žele. Jesen 1993 godine Commodore je u fazi umiranja. Izlazak igraće konzole Amiga CD32 u rujnu 1993 predstavlja zadnji pokušaj spasa kompanije. Na kraju njeni ekonomisti su izračunali da bi Commodore preživio ako uspije prodati 400 000 primjeraka Amiga CD32. Jedini problem se našao u činjenici da nisu imali novaca za proizvodnju više od 125 000 primjeraka dok su ih potrošači htjeli kupiti 250 000. Ironično je da dok kompanija nema novaca za marketing ili proizvodnju direktor i glavni dioničar sebi dižu plaću na milijun tj. 3,5 milijuna $.

29. travnja 1994. kompanija Commodore je proglasila bankrot. Ako se tada ili danas pita njene djelatnike tko je najodgovorniji za bankrot gotovo svi će optužiti njenog posljednjeg direktora Mehdi Alija.

Proizvodi

Uredski proizvodi

pisaći strojevi
- Commodore 650
- Commodore Cavalier
- Commodore SQ-1000

Računski strojevi
- Mehanički
  - Commodore Type-C
- Elektronski
  - Commodore 9/9
  - Commodore Quick
  - Commodore 201
  - Commodore 202
  - Commodore 207
  - Commodore 208
  - Commodore 217
  - Commodore US*121P
  - Commodore US*151P
  - Commodore 412P
- Stolni elektronski računski strojevi
  - Commodore 612
  - Commodore C*8
  - Commodore C108
  - Commodore C112
  - Commodore M*16
  - Commodore US*1
  - Commodore US*3
  - Commodore US*4
  - Commodore US*8
  - Commodore US*10
  - Commodore US*12m
- Džepni elektronski računski uređaji tvrtke Commodore International

Računala

8-bitna

16/32-bit

Commodore 900
Commodore Amiga - porodica računala
IBM PC klonovi - Commodore Colt, PC1, PC10, PC20, PC30, PC40, ..., 486SX-LTC

Konzole

Softver

Literatura

↑ Software Development Times (1. siječnja 2008.), str. 10.

Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore

Vanjske poveznice

[1] Software Development Times (1. siječnja 2008.), str. 10.

[1]