Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Žižula

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Cicindra)
Žižula
Izgled žižule
Izgled žižule
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rhamnaceae
Rod: Ziziphus
Vrsta: Z. jujuba
Dvojno ime
Ziziphus jujuba
(L.) H.Karst.

Žižula (obična žižulja, žižulja, čičimak, činguljin, čičindra, lat.: Ziziphus jujuba; sin.: Ziziphus zizyphus), poznata i kao kineska datulja. Po broju stabala najbrojnije je voće u Kini. Uzgaja se širom Azije, na Mediteranu, kao i u SAD-u u novije vrijeme. Kod nas je prisutna u primorju, posebno na području od Dubrovnika do Zadra, a ima je i u Istri.

Opis

Plodovi žižule

Žižula je grmolika biljka ili stablo visine od oko 9 metara[1] guste krošnje i povijenih grana. Na granama se nalazi veliki broj oštrog trnja i manje, lisne grančice duge do 25 cm. Na lisnim grančicama rastu manji, duguljasti, sjajni, kožnati i blago nazubljeni listovi. Cvjetovi su maleni, dvospolni i privlačni pčelama. Na istim grančicama rastu cvjetovi i plodovi, a one otpadaju po završetku vegetacije. Plodovi su jajasti i oblika masline, kao nedozreli su svijetle zelene boje. U rujnu počinju mijenjati boju, lagano žute, a zatim poprimaju jarku crveno-narančasto-smeđu boju. Krajem rujna ili početkom listopada plodovi se beru i upotrebljavaju. Meso ploda je svijetle, žućkasto-zelene boje, prijatnog, slatko-kiselog okusa, a u sredini je tvrda koštica.

Sastav

Plodovi sadrže oko 8.7% šećera, 2.6% bjelančevina, 1.4% pepela, 1.7% pektina i 1.3% tanina.[2]

Uzgoj žižule

Žižula raste u toplim krajevima, a odlikuje se velikom otpornošću na temperaturne promjene, tako ljeti može izdržati i preko 40 °C i sušu, a kada odbaci svoje grančice, postaje vrlo otporna i na hladnoću, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25 °C. Žižula najbolje uspijeva u dubokim i plodnijim tlima, a lošije na području gdje su tla alkalna i karbonatna, zbog mogućnosti oboljenja u obliku različitih kloroza. Biljka se razmnožava sjemenom, reznicama, izdancima i cijepljenjem.[1]

Upotreba

Plod se jede sirov, te djelomično ili potpuno osušen. Također, od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija na bazi lozovače. Plod se preporučuje zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Plodovi, lišće i kora žižule koriste se u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova i čajeva.Koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini.

Dodatna literatura

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Ziziphus+jujuba

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Žižula.