Žižula

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Cicindra)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

{{#invoke:Naslov u kurzivu|main}}

Žižula
Izgled žižule
Izgled žižule
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rhamnaceae
Rod: Ziziphus
Vrsta: Z. jujuba
Dvojno ime
Ziziphus jujuba
(L.) H.Karst.

Žižula (obična žižulja, žižulja, čičimak, činguljin, čičindra, lat.: Ziziphus jujuba; sin.: Ziziphus zizyphus), poznata i kao kineska datulja. Po broju stabala najbrojnije je voće u Kini. Uzgaja se širom Azije, na Mediteranu, kao i u SAD-u u novije vrijeme. Kod nas je prisutna u primorju, posebno na području od Dubrovnika do Zadra, a ima je i u Istri.

Opis[uredi]

Plodovi žižule

Žižula je grmolika biljka ili stablo visine od oko 9 metara[1] guste krošnje i povijenih grana. Na granama se nalazi veliki broj oštrog trnja i manje, lisne grančice duge do 25 cm. Na lisnim grančicama rastu manji, duguljasti, sjajni, kožnati i blago nazubljeni listovi. Cvjetovi su maleni, dvospolni i privlačni pčelama. Na istim grančicama rastu cvjetovi i plodovi, a one otpadaju po završetku vegetacije. Plodovi su jajasti i oblika masline, kao nedozreli su svijetle zelene boje. U rujnu počinju mijenjati boju, lagano žute, a zatim poprimaju jarku crveno-narančasto-smeđu boju. Krajem rujna ili početkom listopada plodovi se beru i upotrebljavaju. Meso ploda je svijetle, žućkasto-zelene boje, prijatnog, slatko-kiselog okusa, a u sredini je tvrda koštica.

Sastav[uredi]

Plodovi sadrže oko 8.7% šećera, 2.6% bjelančevina, 1.4% pepela, 1.7% pektina i 1.3% tanina.[2]

Uzgoj žižule[uredi]

Žižula raste u toplim krajevima, a odlikuje se velikom otpornošću na temperaturne promjene, tako ljeti može izdržati i preko 40 °C i sušu, a kada odbaci svoje grančice, postaje vrlo otporna i na hladnoću, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25 °C. Žižula najbolje uspijeva u dubokim i plodnijim tlima, a lošije na području gdje su tla alkalna i karbonatna, zbog mogućnosti oboljenja u obliku različitih kloroza. Biljka se razmnožava sjemenom, reznicama, izdancima i cijepljenjem.[1]

Upotreba[uredi]

Plod se jede sirov, te djelomično ili potpuno osušen. Također, od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija na bazi lozovače. Plod se preporučuje zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Plodovi, lišće i kora žižule koriste se u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova i čajeva.Koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini.

Dodatna literatura[uredi]

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice[uredi]

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Ziziphus+jujuba

Izvori[uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Žižula.