Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Zlatne alge

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Chrysophyceae)
Zlatne alge
Sistematika
Domena: Eukaryota
(nesvrstani) Chromista
Divizija: Ochrophyta
Razred: Chrysophyceae
Pascher, 1914

Zlatne alge (Zlatnožute alge, lat. Chrysophyceae) su jednostanični protisti koje spadaju koljenu Ochrophyta (nekada Heterokontophyta) zajedno sa žutosmeđim algama, algama kremenjašicama i smeđim algama.[1] One su uglavnom ograničene na slatkovodna staništa, ali nekoliko vrsta je nastanjeno u moru. Slatkovodne vrste su osobito zastupljene u čistim, osunčanim površinskim vodama (oligotrofnim jezerima, slabo kiselim /pH<7/ do neutralnim /pH=7/).

Opisano je više od 1000 vrsta. Klasifikacija je kontroverzna. Različiti ksantofili (među nekim lutein i fukoksantin), te beta karoten gotovo u cijelosti prekrivaju klorofile "a", "c1" ili "c2" (zlatnosmeđe do smeđe obojene alge).

Zlatnosmeđe, jednostanične alge obično imaju dva bića različite dužine (jedan s trepetljikama – mastigonema). Kao rezervni materijal taloži se hrizolaminarin (u vakuoli) i ulje (u plazmi, a ponekad i u vakuoli). Imaju sluzasta tjelešca za sluzavi ovoj. Stanična stijenka je celulozna, a često je inkrustrirana (ožbukana) kalcij-karbonatom (CaCO3) i silicij-dioksidom (neke vrste stvaraju različito oblikovane ljušture, pločice i štapiće koji, potisnuti prema van, formiraju oklop – vapnenački sedimenti). Stanice su gole ili oklopljene s malenim ljuskama. Mnogi rodovi stvaraju ciste (spore) koje imaju većinom okremenjenu staničnu stijenku (preživljavanje nepovoljnih uvjeta – zima ili sušna ljetna razdoblja).

Većina zlatnih alga ima i primitivno oko – očna pjega ili fotoreceptorni aparat (stigma). Neki od ovih autotrofnih (fotoautotrofi) organizama mogu probavljati (fagocitnim putem) sitne čestice i bakterije (pa se ponašaju kao heterotrofni organizmi).

Neke se mogu pričvrstiti i u škrgama riba (toksičko ugibanje riba).

Klasifikacija zlatnih algi izvedena je na temelju pet različitih tipova stanične građe (oblika). Ova podjela je nepotpuna. Pretežno su jednostanične (bičasti, ameboidni ili kokalni/kuglasti oblici), ali postoje i pokretne bićaste kolonije, nepokretne kolonije, te nitasti oblici.

Neki od češćih rodova s jednostaničnim pokretnim vrstama su: Chromulina, Mallomonas i Ochromonas. Lijepe razgranjene kolonije stvara Dinobryon, a kuglaste Synura i Uroglena. I u ovim kolonijalnim oblicima svaka stanica ima po dva biča.[1]

Redovi

  1. Apoikiales Boenigk & Grossmann in Grossman & al., 2016
  2. Chromulinales Pascher 1910
  3. Chrysophyceae ordo incertae sedis
  4. Hibberdiales R.A.Andersen
  5. Hydrurales Pascher 1931
  6. Paraphysomonadales Caval.-Sm., 1996
  7. Rhizochrysidales
  8. Segregatospumellales Boenigk & Grossmann in Grossman & al., 2016
  9. Thallochrysidales Bourrelly, 1954

Poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 Alegro, Antun, Krajačić, Mladen, Lucić, Andreja, Život 2: udžbenik biologije u drugom razredu gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-0-22029-4, str. 46.