Collegium Illyrico-Hungaricum

Collegium Illyrico-Hungaricum Bononiense - Hrvatski i mađarski kolegij u Bologni (1554.-1781.)

Tijekom 16. stoljeća kupio je zagrebački kanonik i veliki prepozit Pavao Zondi, (Paulus Zondinus 1480-1558) 1552. godine zgradu u Bologni za potrebe studenata iz hrvatske i mađarske. Zavod je nazvan Collegium hungarico-illyricum. Nalazi o se u ulici Cento Trecento. Vlasnici zavoda bili su zagrebački kanonici.

Osnivač kolegija

Pavao Zondi se rodio u Bačkom mjestu Sonti. Radi sukoba između Ferdinanda I. i Ivana Zapolje odlazi u Rim. u Rimu je bio član bratovštine Svetog Duha u gdje je upisan 17. lipnja 1519. kao kanonik i kantor bačkog kaptola. 1533. boravi na dvoru Klementa VII. i ondje vrši službu apostolskog penitencijara za Ugarsku. Vršio je i razne diplomatske službe. 11. veljače 1536. postaje Risanskim biskupom i kao takav sufraganom zagrebačkog biskupa. U kolovozu 1553. postaje veliki prepozit metropolitanskog kaptola ostrogonskog koji je tada stolovao u Trnavi (10. kolovoza 1543. osvojili su turci Ostrogon te se kaptol premjestio u Trnavu). Radi prebendi kojima je upravljao mogao je i osnovati zavod. Povod za osnivanje ovog tipa kolegija dali su mu osmanska najezda i širenje protestantizma. Uzor je imao u osnivanju kolegija za odgoj klera iz njemačkih zemalja, Collegium Germanicum, kojeg je osnovao sv. Ignacije Lojolski Pavao Zondi je 1553. iznajmio kuću senatora Romea Fuksaria. Tu su stanovala prva dva pitomca Ivan i Mihael Zaistovečki, iz Zaistovca kod Križevaca. Prvi upravitelj je bio Stjepan Radečić. Utemeljitelj je kupio i imanje od Cesara de Rubeis de Vallata te ugovor o kupoprodaji potvrdio kod gradskog bilježnika u Bologni 7. kolovoza 1553. Imanjem se je uzdržavao kolegij a sastojalo se od polja, vinograda i ladanjske kuće. Iduće godine kupljena je kuća u ulici Cento Trecento. U svojoj zakladnici od 1. veljače 1557. Pavao Zondi opisao je uvjete za stanovanje u kolegiju. Kolegij je namijenjen za pitomce iz Ugarske i Slavonije. Zondi je i ostavi opis opsega tadašnje Slavonije: „Sclavonia intelligo debet et comprehendi intra Muram, Dravam, Zavum, Colapim ut Voldanum, qvantum diocesis Zarabicensis extenditur, adiunca Posega usque ad Drava ostia, ubi in Danubium se immergit, exclusis provinciis viciinis Carinthia et Carinioa ac Dalmatia, que etiam in Italia Sclavonia vocatur.“ Opseg je obuhvaćao cijelu sjevernu Hrvatsku.

Djelovanje kolegija

Djelovanje je bilo uređeno statutom, a polovica pitomaca moralo je biti iz Hrvatske a druga polovica iz Mađarske. Pitomci su trebali biti stariji od 25. godina te imati završenu školu. Pitomci su mogli biti klerici ili laici, neki su plaćali smještaj (convictores), a drugi su boravili besplatno (alumni). U zavodu je pitomac mogao biti 7 godina te studirati, teologiju, pravo ili medicinu do postignutog doktorata. Po dolasku u kolegij polagali su prisegu pred rektorom, te ispit iz latinskog jezika. Jedan od kanonika iz Zagreba je morao biti rektor zavoda. Prvi rektor bio je Stjepan Zelc-Leporinus. U početak je zavod imao četiri pitomca poslije i do osam.

Razvoj kolegija

Tijekom djelovanja kolegi je primao razne darove od svojih bivših pitomaca. Tako je Juraj II. Drašković, biskup iz Jure (Győra) 1650. ostavio 10 000 dukata zavodu. Od te sume izgrađena je nova zgrada kolegija koju su projektirali Giovanni Antonio i Giuseppe Antonio Torr, te je dovršena 1700. godine za vrijeme kanonika Petra Crnkovića koji je bio aktualni rektor. Zagrebački biskup Stjepan Seliščević (†1703.) darovao je 100 dukata za uređenje zavoda stoga se njegov portret nalazi na jednoj od fresaka u zavodu. Tematika drugih fresaka vezana je uz hrvatsku povijest, tako imamo prikaze blaženog Augustina Kažotića i svetog Kvirina Sisačkog. Jedna prikazuje |Juraja II. Draškovića kao izaslanika cara Ferdinanda I. na Tridentskom saboru. Prikaz kardinala Leopolda Kolonića u bitci sa Turcima kod Beča i bana Tome Erdődya u bitci kod Siska.

Život pitomaca

Pitomci zavoda su se posebno odijevali te su nosili zlatni križ s grbom zagrebačkog kaptola i grbom osnivača zavoda Pavla Zondia. Tijekom povijesti mnogi hrvatski odličnici bili su njegovi pitomci. Jedan od rektora zavoda bio je đakovački biskup Đuro Patačić, koji je napisao knjigu o radu zavoda „Gloria collegii Illyro-Hungarici“ 1699. Zavod je ukinuo Josip II. 15. studenog 1781. godine. Posljednji rektor bio je kanonik Antun Turković. U arhivu HAZUa čuva se i kronika kolegija „ Chronologia illustrissimi collegii Illyro-Hungarici Bononiae“ koju su vodili rektori, te bilježili zgode iz života od 1553. do 1674. godine. Poslije zatvaranja kolegija od Josipa II. 1781. zavod je služio u razne svrhe. Prvo je bio samostan, vojarna, zatvor i skladište. Poslije ga je kupio arhitekt Angelo Venturoli te ga oporučno 1821. ostavio za potrebe umjetničke akademije, koja još i danas u njemu djeluje pod imenom Collegio Venturoli. Nalazi se u ulici Via Centotrecento 4 u samom središto Bologne. Na zgradi kolegija nalazi se natpis uklesan u kamenu te se spominje ime utemeljitelja. Paolo Sondi canonico di Zagabria poi veskovo Risonense. Freske u zavodu obnovljene su 1926. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća bila je inicijativa da se zgrada otkupi te ponovo osnuje kolegi za đake iz hrvatske, ali do toga nije došlo.

Rektori

• Baltazar Dvorničić Napuly
• Đuro Patačić
• Josip Antun Ćolnić

Poznati studenti

• Baltazar Adam Krčelić
• Ivan Krstitelj Paxy
• Đuro Patačić
• Ivan III. Drašković, palatin
• Mihalj Šilobod
• Nikola Istvánffy

Vidi

• Collegium Illyricum (Loreto), utemeljen 1580.
• Collegium Croaticum Viennense (Beč), utemeljen 1624.
• Ilirski kolegij u Fermu, utemeljen 1663.

Literatura

• Vjekoslav Klaić, Pavao Zondinus i osnutak ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni (1553-1558), u:Vjesnik kraljevskog Zemaljskog Arhiva u Zagrebu XIV, Zagreb 1912., str. 186-220
• Hrvatska enciklopedija, Svezak III. Bologna, Zagreb 1941.