Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Obična jela

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Bijela jela)
Obična jela
Stablo jele s planine Orjen
Stablo jele s planine Orjen
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Abies
Vrsta: A. alba
Dvojno ime
Abies alba
Mill., 1768.
Abies alba
Jela car, najveće stablo jele na Velebitu i u Europi.

Obična jela (bijela jela, vita jela, borika prava, lat. Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena s 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.

Rasprostranjenost

Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima četrdeset, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

U Gorskom kotaru, jela ima izuzetno povoljne uvjete te postiže veliku kvalitetu.

Izgled

Naraste do 40 m (u prašumama do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog promjera. Deblo je valjkasto.

Krošnja je u početku čunjasta, a u starosti može biti pri vrhu zaravnjena, kao odsječena.

Pupovi su jajoliki, smeđi, bez smole. Iglice su do 3 cm duge, do 2,5 mm široke, odozdo imaju 2 bijele pruge puči; na postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane su i ušiljena vrha.

Iglice (četine) su plosnate, na licu tamnozelene, sjajne, a na naličju sa 2 paralelne bijele pruge stoma. Duge su do 30 mm, široke do 3 mm, većinom su češljasto raspoređene, na vrhu izrubljene, a rijetko zaobljene i ušiljene. Pri osnovi su sužene, te prelaze u okruglasti završetak koji su vezane za grančicu. Ostaju na granama do 8 i više godina, a dosta se dugo zadrže i na odsječenim stablima.

Grane su u pršljenovima i ne vise. Muški se cvatovi nalaze u pazušcu najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka. Češeri su uspravni, valjkasti, do 15 cm dugi i 3-5 cm debeli, smeđi, dozrijevaju iste godine, raspadaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske su uske, kožaste, raznih dužina. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po 2 sjemenke.

Sjeme je trokutasto, s obiljem smolnih mjehurića; krilce ga ovija s jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supaka. Sjeme ima embrij i endosperm.

U 100 kg češera ima 10-16 kg sjemenaka s krilcima. Jedan češer ima 260-290 sjemenaka. U prirodi sjemenke jele obično iskliju idućeg proljeća, nakon otpadanja. Klijanje je sporo i nadzemno. Rijetko isklije više od 50 % sjemenaka. Počinje plodonositi oko 25-30 godine. Dobar urod je svake 2-3 godine.

Ekološka svojstva

Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Od svih naših važnijih vrsta drveća, jela podnosi najviše zasjene. Stablo u zasjeni, čeka svjetlost godinama i jako sporo raste, pa se dogodi da stablo od 100 godina u zasjeni, bude niže od stabla koje ima 50 godina, a raste na svjetlu. Uspijeva na raznim tlima.

Ima tipičnu žilu srčanicu, koja naraste prosječno 1 m u dubinu. Korijen je jelovih stabala koja rastu zajedno, srašten,zajednički izmijenjuju vodu, minerale i asimilate.

Osjetljiva je na štetne plinove, te se ne sadi uz industrijska postrojenja. Ugrožena je zbog djelovanja kiselih kiša.

Hrvatski nazivi

  • bijela jela, Domac, R., 1994,
  • borika prava, Šugar, I., 1997
  • borika, Šulek, B., 1879,
  • cmrek, Šulek, B., 1879,
  • cmrok, Šulek, B., 1879,
  • hojka, Šulek, B., 1879,
  • jalva, Šulek, B., 1879,
  • jela, Šugar, I., 1997,
  • jelić, Šulek, B., 1879,
  • jelika, Šulek, B., 1879,
  • jelka, Šulek, B., 1879,
  • jelovina, Šulek, B., 1879,
  • jelva, Šulek, B., 1879,
  • obična jela, Šugar, I., 1997,
  • pruca, Šulek, B., 1879,
  • smrok, Šulek, B., 1879,
  • vita jela, Šugar, I., 1997,
  • vitka jela, Horvatić, S., 1954
Izvori za hrvatske nazive[1]

Poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Abies alba
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Abies alba
Wikivrste imaju podatke o: Jeli

Izvori