Bajka o zlatnom pjetliću

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Bajka o zlatnom pjetliću
Tale of Golden Cockerel (silver) rv.gif
Prigodna kovanica Zlatni pjetlić, Bjelorusija, 2009.
Naziv izvornika Сказка о золотом петушке
Autor Aleksandar Sergejevič Puškin
Država Rusko Carstvo
Jezik ruski
Rod
(stil, žanr)
bajka
Datum (godina)
izdanja
1835.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
1834.
Sankt Peterburg

Bajka o zlatnom pjetliću (rus. Сказка о золотом петушке) - bajka koju je napisao Aleksandar Sergejevič Puškin, a ujedno i zadnje njegovo djelo takve vrste. Bajku je napisao 1834., a prvi put je objavljena sljedeće godine u časopisu "Biblioteka za čitanje" (tom IX, knjiga 16)[1].

Siže

Car Dadon je stalno trpio neočekivane napade neprijatelja. Za obećanje da će mu ispuniti bilo koju želju, dobio je od mudraca-zvjezdoznanca zlatnog pjetlića koji ga je vjerno izvještavao o približavanju neprijateljske vojske. Budući da se starac dugo nije pojavljivao i ništa nije tražio zauzvrat, Dadon se umirio i zaboravio na svoje obećanje. Međutim, kad je odlučio oženiti djevojku neviđene ljepote, caricu od Šamahana, starac se pojavio i zatražio upravo nju. Car je pokušao odvratiti mudraca od namjere, ali taj je bio uporan, te ga je car u naletu srdžbe ubio. Za osvetu ga je zlatni pjetlić na samom ulazu u grad napao i ubio.

Podrijetlo sižea

Susret cara Dadona i carice od Šemahana, Ivan Bilibin, 1907.

U povijesti proučavanja Bajke o zlatnom pjetliću važnu je ulogu odigrao manji članak Ane Ahmatove "Zadnja Puškinova bajka"[2], u kojoj kao izvor sižea bajke navodi novelu Legende o arapskom zvjezdoznancu» W. Irvinga[3][4], a također upućivanje V. Sipovskog u članku "Ruslan i Ljudmila" (1906.)[5] na Priču o Zlatnom pijetlu Friedricha Maximiliana von Klingera[6]. Osim toga, puškinisti vide u djelu utjecaj satirika Krilova (pripovijest Kaib) i bajkovite motive Kneginjice Miluše pjesnika i dramaturga Pavla Katenina[7].

Također je bio razotkriven praizvor sižea koji počinje u folkloru Kopta, očuvanom u arapskom povijesnom zborniku Kitab ahbar azzaman va-l-adjaib al-buldan koji je preveo Pierre Vattier prema rukopisu iz sabranih djela kardinala Mazarina, prepisanog 1584. Ova legenda prenosi pripovijedanje u vremena drevnog Egipta:

U tim knjigama Kopta spominje se među carevima - poganska svećenica po imenu Borsa koja je dijelila pravdu sjedeći na plamenom tronu. Kada bi ju netko dolazio moliti za pravdu i ako je stvar bila pravedna i čovjek govorio istinu, vatra bi se odmicala od njega. Kad je, pak, čovjek bio lažac i prevarant, on bi, kad bi se približio vatri, istog časa izgorio.[8]

Ta čarobnica naređuje da se iz tvrdog crvenog kamena napravi vrtljivi kip ovna u obliku mlinskog žrvnja, a nad probušenim pijedestalom podigne željezna šipka s brončanim pijetlom na oštrici. Građevina se nalazila na gori koju su nazvali "gorom Ovna" (gdje je kasnije bila izgrađena džamija Ibn Tuluna). Kada bi neprijatelj krenuo u napad na Egipat, kameni ovan bi gledao u pravcu iz kojeg dolazi protivnik, dok bi istovremeno pjevao.

Niz istraživača primjećuje u bajci nedvosmislena upućivanja na sektu eunuha: zvjezdoznanac je bio "eunuh", a grad Şamaxı je odavno bio mjesto progona i naseljavanja sektaša-eunuha iz raznih mjesta Rusije[9][10].

Kazališne predstave i ekranizacije

Bilješke

  1. Biblioteka za čitanje, Bajka o zlatnom pjetliću, Google Books, preuzeto 8. lipnja 2013.
  2. Ahmatova, A., Zadnja Puškinova bajka, Zvezda, 1933., №1., str. 161-176
  3. Bojko, K., Ob arabskom istočnike motiva o zolotom petuške v skazke Puškina, Vremennik Puškinskoj komissii, Nauka, Lenjingrad, 1979., str. 113-120.
  4. Bondi, S., Bajka o zlatnom pjetliću, Sabrana djela u 10 tomova, ur. D. Blagoj, GIHL, 1959., Ruska virtualna biblioteka
  5. Sipovski, V., Ruslan i Ljudmila: l literaturnoj istorii poemy, Puškin i jego sovremenniki, Sankt Peterburg, 1906., br. 4., str. 82.
  6. Aleksejev, M., Puškin i povest' F.M. Klingera "Istorija o zolotom petuhe", u: Aleksejev, M., Puškin i mirovaja literatura, Nauka, Moskva, 1987., str. 502.
  7. Bajke ruskih pisaca 19. stoljeća, A.S. Puškin, Prosveščenije, preuzeto 8. lipnja 2013.
  8. Kračkovski, I., Izbrannyje sočinenija, Moskva-Lenjingrad, 1957., tom IV, str. 13-14
  9. Rozenkov, J., Skopcy - ošibka traktovki, Duhovnyj vestnik vysšej školy, br. 1 (17)
  10. Etkind, A., Hlyst: sekty, literatura i revoljucija, Moskva, 1998.
  11. Belcanto.ru, Zlatni pjetlić, preuzeto 8. lipnja 2013.
  12. Animator.ru, Bajka o zlatnom pjetliću, preuzeto 8. lipnja 2013.

Vanjske poveznice

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Bajka o zlatnom pjetliću