Atonalitetnost je naziv za stilsku značajku suvremene glazbe koja se očituje u odsustvu tonaliteta, odnosno bilo kakvih tonalitetnih harmonijskih odnosa.[1] Ravnopravnost svih 12 tonova temperiranoga sustava osnova je međusobnih tonskih i harmonijskih kombinacija. Arnold Schönberg prvi je sustavno proučavao i primijenio atonalitetnost u svojim skladbama. Poslije njega su i mnogi drugi skladatelji rabili atonalitetnost kao svojevrstan sustav, osobito skladatelji tzv. eksperimentale glazbe.
Izvori
- ↑ Nikša Gligo. Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska 1996., str. 13, ISBN 953-96779-0-4