Anoreksija
- PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava
Klasifikacija i vanjske poveznice | |
MKB-10 | getExternalValue|P494|MKB10}} |
MKB-10 | getExternalValue|P4229|MKB10}} |
NSK | getExternalValue|P1375|http://katalog.nsk.hr/F/?func=find-acc&acc_sequence=$1}} |
PubMed | getExternalValue|P653|https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmedhealth/$1}} (engl.) |
MeSH | getExternalValue|P486|https://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2013/MB_cgi?field=uid&term=$1}} (engl.) |
Medscape | getExternalValue|P673|http://emedicine.medscape.com/article/$1}} (engl.) |
Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. Budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
Uzroci[uredi]
Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
- Javlja se između 12. i 25. godine
- 0,3 - 0,5% mladih žena, oko 1% adolescenata
- 90-95% žene
- češće u svijetu mode i baleta
- često ih se opisuje kao dobre djevojke, koje se pristojno vladaju, savjesne su, tihe, perfekcionistice. [1]
Liječenje[uredi]
Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
- Bez tretmana – smrtnost 20%
- S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući oblik gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik s pogoršanjem nakon godina
- Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže elektrolita. [2]
Simptomi[uredi]
- Znatan gubitak na težini
- Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
- Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
- Iskrivljena slika o tijelu
- Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
- Zatvor
- Suha, žućkasta koža
- Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
- Prestanak menstruacije
- Potiskivanje spolne želje
- Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
- Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije
Vidi još:[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ psihologija.knjiznice.ffzg.hr, Poremećaji hranjenja (Preuzeto 26. srpnja 2009.)
- ↑ psihologija.knjiznice.ffzg.hr, Poremećaji hranjenja (Preuzeto 26. srpnja 2009.)
Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |