Planinska klima je klima za područja iznad granice pojavljivanja šuma. Takva klima se također naziva i alpska klima.
U Köppenovoj klasifikaciji klime, alpska klima dio je "grupa E", zajedno s polarnom klimom, a karakterizira ih, da nema mjeseca u godini, koji ima srednju temperaturu višu od 10 °C[1]
Klima postaje sve hladnija na sve višim nadmorskim visinama. Lokalni faktori kao što je blizina oceana mogu drastično mijenjati klimu.[2] Najveća količina oborina padne u obliku snijega, često u pratnji jačih vjetrova.
Ova klima javlja se: u Alpama, na Stjenjaku, na Pirinejima, u Sierra Nevadi, na Andama, na Himalaji, tibetanskim visoravnima, u istočnom gorju Afrike i središnjim dijelovima Bornea i Nove Gvineje. Planinska klima u sjevernim Andama posebno je poznata po pojmu četiri zone nadmorskih visina: "tierra caliente" ili vruće tlo, "tierra templada" ili umjereno toplo tlo, "tierra fria" ili hladno tlo i "tierra helada" ili smrznuto tlo.
Biljni svijet planinske klime pripada pod planinsku tundru.
Izvori
- ↑ McKnight, Tom L; Hess, Darrel (2000). "Climate Zones and Types: The Köppen System". Physical Geography: A Landscape Appreciation. Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall. pp. 235-7. ISBN 0-13-020263-0. Preuzeto 19. rujna 2011.
- ↑ http://www.ecn.ac.uk/Education/factors_affecting_climate.htm Preuzeto 19. rujna 2011.
| |||||||||||||||||