Toggle menu
309,6 tis.
57
18
527,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ogrnuti urlikavac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Alouatta palliata)
Ogrnuti urlikavac
Ogrnuti urlikavac
Ogrnuti urlikavac
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Atelidae
Rod: Alouatta
Vrsta: A. palliata
Dvojno ime
Alouatta palliata
(Gray, 1849.)
Raspon
Rasprostranjenost ogrnutog urlikavca
Rasprostranjenost ogrnutog urlikavca
Podvrste
Alouatta palliata aequatorialis
Alouatta palliata mexicana
Alouatta palliata palliata

Ogrnuti urlikavac (lat. Alouatta palliata) je vrsta primata iz porodice hvataša. Rasprostranjen je na području od Srednje do Južne Amerike. Naziv je dobio po gustim zlatno-crvenkastim dlakama na bokovima[1].

Opis

Jedan je od najvećih srednjoameričkih majmuna. Tijelo je dugo 46-63 centimetara, dok je rep dug 55-70 centimetara. Mužjaci su dosta teži od ženki, imaju 4.5-9.8 kilograma, dok su ženke teške 3.1-7.6 kilograma. Prosječna masa mozga je oko 55.1 grama[2]. Po većini osobina sličan je sebi srodnim vrstama, osim po obojenosti. Najveći dio krzna je crne boje, osim zlatno-crvenkastih resa na bokovima.

Način života

Ogrnuti urlikavac je dnevna životinja koja živi na drvetu. Živi u skupinama od 10 do 20 životinja sastavljenih od mužjaka i ženki različite dobi, a neke skupine znaju sadržavati i do 40 jedinki[3]. Vrlo je neaktivan, rijetko se kreće. Spava ili odmara cijelu noć, te oko tri četvrtine dana. Ostatak dana uglavnom provodi tražeći hranu, a samo oko 4% dana iskorišti za međusobnu komunikaciju sa članovima skupine[4]. Takva "lijenost" smatra se prilagodbom na niskoenergentsku prehranu.

Ishrana

Folivoran je, hrani se uglavnom lišćem, pa su mu kutnjaci prilagođeni takvom načinu prehrane[5]. Poprilično je izbirljiv oko listova koje će jesti, pa najčešće bira mlado lišće, jer sadrži manje toksina i lakše se probavlja[6]. Najčešći izbor hrane su listovi biljaka iz roda smokava[7]

Razmnožavanje

Poligaman je; jedan mužjak može se pariti s više ženki[8]. Razmnožavanje se može odvijati tijekom cijele godine, ne postoji određeno vrijeme parenja. Gestacija traje otprilike pola godine. Nakon rođenja, mladunac ostaje s majkom nekoliko mjeseci, pa počinje svoj samostalni život. Ženke najčešće postaju spolno zrele sa 36, mužjaci s 42 mjeseca, te ženka najčešće prvog potomka dobiva s 42 mjeseca starosti[8]. Spolno zreli mužjaci imaju bijele mošnje[9].

Literatura

  • Thomas Geissmann: Vergleichende Primatologie. Springer-Verlag, Berlin u. a. 2003. ISBN 3-540-43645-6.
  • Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (Hrsg.): Mammal Species of the World. A taxonomic and geographic Reference. Johns Hopkins University Press, Baltimore MD 2005. ISBN 0-8018-8221-4.

Izvori

  1. Henderson, C. (2000). Field Guide to the Wildlife of Costa Rica. Austin, Tex.: Univ. of Texas Press. pp. 450–452. ISBN 0-292-73459-X
  2. Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates. Pogonias Press. str. 95. ISBN 0-9648825-0-7 
  3. Reid, F. (1998). A Field Guide to the Mammals of Central America and Southeast Mexico. Oxford University Press, Inc.. pp. 182–183. ISBN 0195064011.
  4. Nowak, R. (1999). Walker's Primates of the World. Baltimore: Johns Hopkins University Press. pp. 103–105. ISBN 0-8018-6251-5.
  5. Di Fiore, A. and Campbell, C. (2007). "The Atelines". In Campbell, C., Fuentes, A., MacKinnon, K., Panger, M., & Bearder, S. Primates in Perspective. New York: Oxford University Press. pp. 155–177. ISBN 978-0-19-517133-4.
  6. Glander, K. (1977). Poison in a Monkey's Garden of Eden. The Primate Anthology. Upper Saddle River, N.J.: Prentice Hall. pp. 146–152. ISBN 0-13-613845-4
  7. Wainwright, M. (2002). The Natural History of Costa Rican Mammals. Miami, FL: Zona Tropical. pp. 139–145. ISBN 0-9705678-1-2.
  8. 8,0 8,1 Defler, T. (2004). Primates of Colombia. Bogotá, D.C., Colombia: Conservation International. str. 370–384. ISBN 1-881-17383-6 
  9. Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates. East Hampton, N.Y.: Pogonias Press. p. 109. ISBN 0-9648825-0-7.

Vanjske poveznice