- PREUSMJERI Predložak:Infookvir češka pokrajina
Češka Šleska, nekoć Moravska Šleska i Austrijska Šleska (češki: České Slezsko, Moravské Slezsko, Rakouské Slezsko), a od 1918. do 1945. i Sudetska Šleska, povijesna je pokrajina koja zajedno s Češkom i Moravskom čini današnju Češku Republiku. Dio je veće povijesne pokrajine Šleske.
Zemljopis
Područje Češke Šleske nalazi se istočno i zapadno od grada Ostrave, a obuhvaća veći dio današnje samoupravne pokrajine Moravsko-šleski kraj, a njezin najzapadniji dio pripada Olomoučkom kraju oko grada Jeseníka. Najveći su gradovi Češke Šleske Opava,Karvina,Havirov i Český Těšín.
Pokrajina je smještena na Sudetskom gorju koje na istoku prelazi u Karpate, a glavne su rijeke Odra, Opava i Olše koja označava granicu s Poljskom. Na jugu, granicu prema Moravskoj označuju rijeke Odra i Ostravice. Na jugu Češka Šleska granici s Moravskom, na jugoistoku sa Slovačkom, na istoku, sjeveru i zapadu s Poljskom Šleskom.
Povijest
Od srednjeg vijeka do 18. stoljeća
Područja Šleske postala su leno Češkoga Kraljevstva još od doba Vaclava II. (1278. – 1305.), a ovladavanje Šleskom dovršio je Ivan Luksemburški u razdoblju između 1327. i 1335. Konačno 1335. godine, mirom iz Trenčína poljski kralj Kazimir III. Veliki „zauvijek“ se odrekao Šleske. U 14. i 15. stoljeću ubrzan je proces drobljenja Šleske, a njezini dijelovi dolaze sad pod poljsku, sad pod češku vlast.
Od 1742. do Prvog svjetskog rata
Današnja Češka Šleska obuhvaća uglavnom onaj mali dio Šleske koji je ostao unutar Habsburške Monarhije nakon Prvog šleskog rata - u vrijeme Rata za austrijsko nasljeđe - 1742., kad je veći dio Šleske pripao Pruskoj. Već 1782. ovo je vojvodstvo spojeno s Moravskom, a nakon revolucionarnih događaja 1849. ponovno odijeljeno, te je postalo jednom od austrijskih krunskih zemalja. 1850. ovo je područje ustrojeno kao Vojvodstvo Gornje i Donje Šleske sa sjedištem u Opavi (njem. Troppau).
1900. godine Vojvodstvo je obuhvaćalo površinu od 5.140 km2 i imalo je 670.000 stanovnika.
Nakon Prvog svjetskog rata
Nakon Prvog svjetskog rata, 1918., bivše Vojvodstvo, zajedno sa sjevernom Moravskom, kratkotrajno je činilo Sudete unutar Republike Njemačke Austrije, no prema odredbama Sporazuma iz Saint-Germaina iz 1919. većim je svojim dijelom pripalo novostvorenoj Čehoslovačkoj, uz izuzetak dijela istočno od rijeke Olše oko Cieszyna koji je pripao Poljskoj nakon sedmodnevnog rata i međunarodne arbitraže koja mu je slijedila. Prema Versajskom sporazumu iz 1920. dijelom Čehoslovačke postao je i mali dio Pruske Šleske poznat kao Hlučínsko (njem. Hultschiner Ländchen). 1. prosinca 1928. Šleska je spojena s Moravskom u Moravsko-Šlesku. Razlog je tomu bila nevelikost Češke Šleske, ali i nastojanje da se smanji politički utjecaj sudetskih Nijemaca.
Nakon Münchenskog sporazuma 1938. veći dio Češke Šleske pripao je Trećem Reichu u okviru Sudeta, Hlučínsko je vraćeno Pruskoj, a Poljska je zauzela dodatno područje na zapadnoj obali Olše uz Cieszyn.
Nakon Drugog svjetskog rata
Uz izuzetak područja oko Cieszyna i Ostrave, Češka Šleska bila pretežno nastanjena Nijemcima sve do 1945. Nakon Drugog svjetskog rata Sudeti i Hlučínsko vraćeni su Čehoslovačkoj, njemačko je stanovništvo Beneševim dekretima protjerano iz zemlje. Granica s Poljskom ponovno je uspostavljena na rijeci Olši, što je potvrđeno sporazumom tek 1958.
Stanovništvo
Prema popisu iz 1910. u Vojvodstvu Gornje i Donje Šleske većinu su činile tri narodnosti:
U tadašnjoj Austro-ugarskoj Monarhiji nisu se popisivale narodnosti, već jezici koji ma su ljudi govorili, pa među gore navedene Nijemce valja pribrojiti i velik broj Židova koji su se služili njemačkim jezikom. Dva svjetska rata i poraće znatno su izmijenili nacionalnu sliku u korist Čeha.
Dio domaćega slavenskoga stanovništva govori laškim dijalektom koji se obično svrstava među dijalekte češkoga jezika, premda pokazuje sličnosti i s poljskim. U blizini Cieszyna dio stanovništva, većinom poljskoga podrijetla, služi se lokalnim šleskim dijalektom.
Vidi još
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||||||||
