Zvonko Jurjević (Brodski Varoš, Slavonski Brod, Hrvatska, 1. ožujka 1934.), general-pukovnik zrakoplovstva JNA, hrvatske nacionalnosti. S obitelji je ostao živjeti u Beogradu tijekom i nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku.[1][2]
Životopis
Rodio se je u Brodskom Varošu. Osnovnu školu pohađao je u Višegradu, Bijeljini, Sarajevu i Slavonskom Brodu.[3] Upisao je srednju tehničku školu a nakon završenog drugog razreda upisao je Školu aktivnih zrakoplovnih časnika (ŠAOA) u Mostaru koju je završio 1954..[4] U JNA od 1. studenoga 1954. [1][2] Kao pilot i vojni zapovjednik službovao je u Puli (tri puta), Skoplju, Nišu (tri puta), Batajnici (dva puta), Titogradu, Zadru, Zagrebu i Beogradu.[4] Zamjenik načelnika GŠ OS SFRJ za RV i PVO (1990.). [1][2] Nakon završetka ŠAOA, letio je na klipnik zrakoplovima. U Batajnici se 1956. osposobljavao za zrakoploca za let na mlaznim zrakoplovima. Poslije toga raspoređen je u 103. izviđački puk. Nakon toga mu je novi raspored bio zrakoplovcem i nastavnikom letenja, zapovjednikom zrakoplovnog odjela (komandiravijacijskog odeljenja), zamjenik i potom zapovjednik zrakoplovne eskadrile, načelnik štaba (stožera) i zapovjednik 172. te poslije 185. lovačko-bombarderskog puka (školskog). Obnašao je dužnost načelnika štaba 3. zrakoplovnog korpusa u Nišu. Zapovijedao je 5. zrakoplovnim korpusom u Zagrebu, Zrakoplovnom vojnom akademijom u Zadru. Bio je načelnik štaba zapovjedništva RV i PVO te zamjenik načelnika generalštaba JNA za ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu (RV i PVO) te zapovjednik RV i PVO. Za službovanje je okončao Komandno-štabnu školu taktike i Komandno-štabnu školu operatike nacionalne obrane 1976. i 1977. godine. Letio je na tridesetorima klipnim i dozvučnim mlaznim zrakoplovima te na helikopteru Gazeli. U general-majora promaknut je 1981., general-potpukovnika 1986. i u čin general-pukovnika promaknut je 1991. godine. [3]
Početkom izbijanja agresije na Hrvatsku više mu je puta nuđeno prijeći u HV. Odbio je pozive generala Antona Tusa i Imre Agotića, kao i Tuđmanova izaslanika. Zapovijedao je ratnim zrakoplovstvom i protuzračnom obranom JNA u vrijeme glavnih vojnih udara na Hrvatsku te je zadnjim zapovjednikom Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane na području cijele bivše SFRJ.[4] Komandant RV i PVO (od 14.6.1991. do 25.2.1992.). [1][2] Sudionik izložbe zrakoplova lipnja 1991. godine, na kojoj je partnerima iz francuske zrakoplovne industrije priopćio da Jugoslavija definitivno odustaje od razvoja i proizvodnje višenamjenskog nadzvučnog zrakoplova NA.[5]
Umirovljen siječnja 1992. godine kad su iz tadašnje JNA protjerani svi nesrpski kadrovi.[4] Aktivna vojna služba u JNA prestala mu je koncem veljače 1992..[2][1]
Odlikovanja
Odlikovan je zlatnim pilotskim znakom i zvanjem instruktora letenja, te s više vojnih i civilnih odličja. Rumunjska, Irak i JAT su mu dodijelile naslov počasnog pilota. JNA mu je dodijelila najviše priznanje za uspješno rukovođenje i zapovijedanje Nagradu 22. decembar. [3]
Ostalo
2018. je široj javnosti otkrio akciju koju je veljače 1975. JRZ poduzelo radi presretanja presretanja neidentificiranog letećeg objekta. Tad je bio mladi potpukovnik i zapovjednik 172. eskadrile JNA. U to vrijeme je nekakva neobična zračna pojav uočena na nebu iznad Podgorice, Jadranskog mora i Dubrovnika koja je dolazila iz pravca Italije. To je bio prvi takvi slučaj. Dobili su zapovijed da s pilotima na Galebima priđi i identificiraju tu pojavu ili objekt koji se dosta brzo kretao. Jurjević i ostali su poletjeli s aerodroma Golubovaca.[6]
Optužbe za ratne zločine
Temeljem naloga suda iz Osijeka i Bjelovara, MUP RH je za njim raspisao tjeralicu. Nikola Kajkić je protiv Jurjevića 2002. na Županijskom sudu u Vukovaru podnio optužnicu podnio. Jurjević je optužen zbog bombardiranja Vukovara i vukovarske bolnice 1991. i tereti ga se za smrt najmanje 800 ljudi.[4] Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 1992. podiglo je optužnicu protiv nekoliko najviših dužnosnika JNA i među njima zapovjednika zrakoplovstva JNA Zvonka Jurjevića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer su zapovjedili bombardiranje civilnih objekata na području zapadne Slavonije. 2002., Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru za ratne je zločine optužilo nekoliko najviših dužnosnika JNA i među njima Jurjevića. Osječko županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je svibnja 2006. optužnicu protiv Jurjevića za ratni zločin bombardiranja civilnih ciljeva na osječkom području. [7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Zapovjedni vrh JNA; siječanj 1990. – svibanj 1992.’ (Ministarstvo obrane RH, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata», Zagreb, 2010.), prilog br. 2.: ‘Generali i admirali Jugoslavenske narodne armije (aktivni u razdoblju od 1.1.1990. do 20.5.1992. – leksikon biografskih podataka)’ (str.280. – 325.).
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Sinjska rera: Od 26 generala JNA, Hrvata – samo sedam uključilo se u obranu Hrvatske . Sinjska rera. 15. travnja 2025. Pristupljeno 2. studenoga 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Zvonko Jurjević. Udruženje penzionisanih vojnih letača i padobranaca Srbije. Pristupljeno 2. studenoga 2025.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 M. Marković: Ratni zločinac, general Zvonko Jurjević, dobio hrvatsko džavljanstvo . Maxportal. 10. svibnja 2022. Pristupljeno 2. studenoga 2025.
- ↑ jutarnji.hr: ISPOVIJEST GENERALA JNA 'Razvijali smo nadzvučni avion koji je bio bolji od američkog F-16' . Jutarnji list. 29. prosinca 2014. Pristupljeno 2. studenoga 2025.
- ↑ Avaz.ba: Zvonko Jurjević tvrdi da su Titovi piloti jurili NLO . Dnevni avaz. 27. veljače 2018. Pristupljeno 2. studenoga 2025.
- ↑ Glas Istre 25. svibnja 2006. Protiv Veljka Kadijevića treća optužnica, nijedno suđenje . HSP1861. Pristupljeno 2. studenoga 2025.