Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Zemlja tamjana je naziv za zaštićene lokalitete na putu tamjana u pokrajini Dhofar, u Omanu. Oni uključuju nasade stabala tamjana u dolini Wadi Dawkah, ostatke utvrde Šisr, i pripadajuće utvrđene luke Khor Rori (slika desno) i Al-Balid, koji zajedno slikovito dočaravaju trgovinu tamjanom koja je stoljećima cvala u ovom području. Trgovina tamjanom je bila jedna od najvažnijih trgovina antike i srednjeg vijeka, a rasprostirala se od Zemlje tamjana prema Mezopotamiji, Sredozemlju, Indiji i Kini. Zbog toga su zajedno upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine.

Urušena kupola iznad bunara u Šisru

Odlike

Stabla tamjana u Al-Balīdu

Park tamjana Wadi Dawkah, u kojemu još postoje zasadi tamjanova drva, je bio naseljen još u neolitu kada se ovdje vadio i diorit, te su stanovnici ove doline (wadi) trgovali tamjanom i dioritom s Mezopotamijom i Egiptom oko 3000. pr. Kr.

Šisr (Wubar) je utvrđena karavanska oaza koja se nalazi u pustinji 180 km sjeverno od Salalaha. Ona se nalazi na putu od Nedžda gdje se skupljao tamjan do luke Sumhuram, a izgrađena je na mjestu stare utvrde iz željeznog doba. Od nje su danas ostali samo urušena kupola od vapnenca, izgrađena kako bi se pokrila špilja s izvorom vode, te ostaci kamenih zidina koji su okruživali utvrdu u obliku nepravilne zvijezde čiji su kraci bili usmjereni prema ključnim točkama u kompasu; svojevrsna tradicija u južnoj Arabiji.

Luka Sumhuram ili Khor Rori, poznata i kao Moscha u antičkim geografskim tekstovima, nalazi se 40 km istočno od Salalaha na brdu iznad uvale (khor). Utvrdio ju je kralj Hadramauta, Il`azz Jalut, u 1. stoljeću kako bi kontrolirao trgovinu tamjanom. Ona je postala središtem trgovine još u 1. i 2. stoljeću pr. Kr., a zahvaljujući bliskim vezama s kraljevstvom Šabua ova luka je postala iznimno bogatom. Ostaci njezinih zidina s tornjevima su najbolje sačuvani na sjevernom ulazu koji se sastoji od troja vrata u nizu na strmom uzlaznom putu.

Al-Balīd (poznat i kao Dhofar, Dhufar i Zafar) je lokalitet urušene srednjovjekovne utvrde na uzvišenju iznad uvale kroz koju je dolazila voda s planina. Njena propast je započela arapskim i perzijskim pustošenjima u 12. i 13. stoljeću, a dovršena je utvrđivanjem portugalskih trgovačkih putova u 15. stoljeću kojima je zaobiđena. Od arheoloških nalaza najznamenitiji su ostaci "Velike džamije" koja je okružena velikom terasom s tri strane. Ona ima unutarnje dvorište i temelje kvadratičnog minareta promjera 4 m na sjeveroistočnom kutu. Središnja molitvena dvorana je imala mrežu od 144 osmerokutna stupa koji su nosili krov.

Izvori

  • Thomas J. Abercrombie, Arabia's Frankincense Trail, National Geographic, kolovoz 1985., str. 474.-513. (engl.)

Poveznice

Vanjske poveznice