<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Wi je gotovo zastarjeli glas/znak japanske kane.
Osobine
U hiragani ga se piše kao ゐ, a u katakani ヰ. Svaki predstavlja jednu moru. Uzima se da je ゐ predstavljao glas koji se izgovara ɰi i da se ゐ i い različito izgovaralo sve do vremena između razdoblja Kamakure i Taishōa otkad se oba izgovara kao [i]. Od 1946. godine kana za wi i kana za we (hiragana ゑ , katakana ヱ) smatra se zastarjelim te je zamijenjeno s い i イ. Danas je rijedak u svakodnevnoj uporabi; u onomatopeji i tuđicama preferira se kombinacija katakanom ウィ (U-[i u indeksu]).
U većini tablica hiragane i katakane danas ga se neće naći. Usprkos tome, nalazi se u Unicodeu i većini fontova. Wi je bio u uporabi sve do 1950-ih a pojavljuje se i danas na mjestima poput imena.[1]
U japanskoj kani za sricanje je ゐどのヰ, a izgovara se (W)ido no "(w)i" . Rōmaji za wi je i i wi. Znak za wi u hiragani potječe od kineskog znaka 爲 , a znak u katakani za wi potječe od kineskog znaka 井 . U brzojavnom Morseovom kodiranju za japanski jezik, tzv. wabun kodu također je zastupljen u obliku ・-・・- Za wi postoji kombinacija u japanskoj semaforskoj signalizaciji i japanskom Brailleovom pismu s uzorkom od 23.
Način pisanja
Znak u hiragani piše se jednim potezom, dok se znak iz katakane piše u četiri poteza.
<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Izvori
- ↑ General Allmän: Japanese full 50 kana yi, ye, wu 22. ožujka 2014. (pristupljeno 2. kolovoza 2020.)
