Volodimir Mikolajovič Čelomej (često: Vladimir Nikolajevič Čelomej); (ukr. Володимир Миколайович Челомей, rus. Владимир Николаевич Челомей); (Poljska, Siedlce, 30. lipnja 1914. - Ukrajina, Dnjepropetrovsk,[1] 8. prosinac 1984.); je ukrajinski inženjer, i jedan od tri ključna sovjetska inženjera raketne i druge svemirske te vojne opreme, uz Valentina Gluška i Sergeja Pavloviča Koroljova, tijekom takozvane svemirske utrke 20. stoljeća koja se odvijala između SSSR-a i SAD-a. Tijekom svog života studirao je znanosti iz različitih područja ponajviše na Ukrajinskoj Akademiji Znanosti u Kijevu. Godine 1962. posato je akademski član Sovjetske Akademije Znanosti.
Volodimir Čelomej je rođen u ukrajinskoj obitelji na teritoriju današnje Poljske, a nakon Prvog svjetskog rata njegova po struci učiteljska obitelj preselila se u središnju Ukrajinu, Poltavsku oblast. Godine 1932. upisao je Kijevski Politehnički Institut gdje se pokazao iznimno talentiran u području zrakoplovnog inženjeringa. Godine 1937. završio je svoj studij i počeo se profesionalno baviti mehaničkim inženjeringom. Već 1939. godine predložen je za počasnog znanastvenog građanina SSSR-a.
Tijekom Drugog svjetskog rata Čelomej je radio za Baranov Središnji Institut za izgradnju avijacijskih motora u Moskvi, gdje je 1942. konstruirao prvi sovjetski pulsirajući mlazni motor, neovisno od sličnih konstrukcija u nacističkoj Njemačkoj. Njegovi znanstveni uspjesi podižu ga u profesionalnoj karijeri na odgovorno mjesto šefa u proizvodnji i testiranju prvih sovjetskih vojnih raketa dugog dometa. Čelomej je tijekom 1950.-ih na čelu raznih stručnih timova imao vrlo uspješnu ulogu u sklopu izgradnje niza raketnih vojnih sustava.
Ukrajinska literatura
- Процюк С. . Чоломей Володимир // Енциклопедія українознавства (у 10 томах) / Головний редактор Володимир Кубійович. — Париж, Нью-Йорк: «Молоде Життя», 1954—1989.
- Український радянський енциклопедичний словник. — 2-е видання. — Т. 3. — Київ, 1987.
- Віталій Абліцов «Галактика «Україна». Українська діаспора: видатні постаті» – К.: КИТ, 2007. - 436 с.