Volodimir Balyk

Volodimir Balyk

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Volodimir Balyk

Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor!

Volodimir Balyk (Žydačiv, Ukrajina, 28. travnja 1958.), poznati hrvatski harmonikaš ukrajinskog porijekla, pedagog, koncertni izvođač, skladatelj i glazbeni producent.

Studij klasične harmonike završio je na Mykola Lysenko Lviv National Music Academy (Ukrajina) u klasi prof. dr. M. Oberjuhtina, a dirigiranja u klasi prof. dr. I. Wymera.^{[nedostaje izvor]}

Doktorirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Gnessin u Moskvi pod vodstvom prof. dr. V. Bjeljakova.^{[nedostaje izvor]}

Dobitnik je niza značajnih međunarodnih nagrada (laureat je jednog od najuglednih Međunarodnih natjecanja harmonikaša "Vogtländischen Musiktage" Klingenthal-Markneukirchen u Njemačkoj 1981.).^{[nedostaje izvor]}

Niz uspješnih nastupa započinje solističkim koncertom 1977. godine, nakon 1981. je gost brojnih koncertnih pozornica Europe (Rusija, Njemačka, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska), a ističe se solistički nastup Glazba u 1999. u Parizu na koncertu Music for Peace od UNESCO-a zajedno s najistaknutijim umjetnicima svijeta.^{[nedostaje izvor]}

Repertoar mu se temelji kako na originalnim skladbama za harmoniku tako i na transkripcijama, pri čemu često stavlja težište na razdoblje baroka.^{[nedostaje izvor]}

Osamdesetih godina XX st. programski je usmjeren na teme kao što su "Harmonika u suvremenoj komornoj glazbi", "Orguljska glazba u preradi za harmoniku" (Bach, Händel), "Glazba Vl. Zolotarjova", a devedesetih se usredotočuje na izvođenju komorne i simfonijske glazbe (Koncertna simfonija br. 1 Vl. Zolotarjova, partita „Sedam riječi“ S. Gubajduline [LP, Moskva, Rusija; „Russkij disk“, 1992., komorni orkestar, dir. M. Ščerbakov], 5 tango senzacija A. Piazzolla, „Choral Fantasie“ J. Hatrika).^{[nedostaje izvor]}

Godine 1993. godine osnovao komorni sastav Nata Bene Trio, sa kojim osvaja brojne nagrade kao sto su: Grand Prix u Francuskoj, 1. nagrada u Castelfidardu u Italiji itd., te nastupa na turnejama u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Nizozemskoj.^{[nedostaje izvor]}

Godine 1999. Nata Bene objavljuje nosac zvuka Debut u njemačkoj izdavačkoj kući VMA koji časopis Intermusik proglašava CD-om godine.^{[nedostaje izvor]}

Od 1998. god. uglavnom nastupa sa suprugom Natašom (domra, mandolina) sa recitalima diljem Europe. 2017. god. Duo Balyk odžava uspješnu turneju u većim gradovima Kine.^{[nedostaje izvor]}

U suradnji sa zagrebačkim pjesnikom B. Pejnovićem 2001. god. pokrenut je projekat glazbeno-poetskih recitala – JESENJIN (“Kerempuh” i “Tvornica” u Zagrebu, “Zorin dom” u Karlovcu, HKK u Zadru i td.), CESARIĆ (EXITteatar, Zagreb).^{[nedostaje izvor]}

Autor je niza članaka te monografija o problemima metodike i povijesti izvođaštva na harmonici, izdanih u Rusiji, Ukrajini i Njemačkoj, a najznačajniji su: In memoriam M. Objerjuhtina – osnivača ljvivske harmonikaške škole, 2007., Ufa, Rusija; Vladislav Zolotarjov: život i stvaralaštvo (rekonstrukcija i izvođačka analiza djela za harmoniku), 104 str. (na ukr.); Vladislav Zolotarev: Leben und Werk (ihre unbekannten Seiten), Norderstedt, Deutschland, 2008; Vladislav Zolotarjov: Materijali ka biografiji, Posvit, 2013, 460 str. (na ruskom).^{[nedostaje izvor]}

Volodimir Balyk bavi se i pedagoškim radom, od 1987. do 2000. je predavač (1991. docent, 1994. redovni profesor) na Glazbenoj akademiji u gradu Astrahanj (Rusija). Od 1995. gostujući, a od 1998. redovni profesor na Visokoj školi za glazbenu umjetnost "Ino Mirković" u Lovranu te od 2004. profesor mentor u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Pula (od 2013. pročelnik odjela). Od 2018 profesor savjetnik harmonike u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Rijeka.^{[nedostaje izvor]}

Učenike koje je učio prof. Balyka postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.^{[nedostaje izvor]}

Volodimir Balyk stalni je član ocjenivačkih sudova u Hrvatskoj i inozemstvu.^{[nedostaje izvor]}

2009. - 2018 god. član ispitnog povjerenstva za polaganja stručnih ispita u Agenciji za odgoj i obrazovanje.^{[nedostaje izvor]}

1994. godine V. Balyk dobitnik je naslova Zasluženi umjetnik Rusije, a 1995. proglašen je u Rusiji čovjekom godine u oblasti kulture i umjetnosti.^{[nedostaje izvor]}

Volodimir je 2002. za posebne zasluge u razvoju glazbene kulture dobio hrvatsko državljanstvo i primljen kao član HDGU.

Djela za harmoniku-solo

Preludij "In memoriam VZ" (1978) [Дрогобич: Посвіт, 2012]

Preludij i fuga (1979) [Киів: Музична Украіна, 1986; Kamen, Karthause Schmulling Musikverlage GmbH, 1992, 2000]

Recitativo i fuga (1981) [Санкт-Петербург: Союз художников, Rusija, 2015]

Sonata №1 na temu DSCH (1981)

Lontano (2001), Međimurska (2003), For …you (2005), ParafRomanijA (2010) [Санкт-Петербург: Союз художников, 2015]

Izvori

]]}},

{{

1. if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},

{{

1. if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},

{{

1. if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},

{{

1. if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},