| Vojislav Simić | |
|---|---|
| Poznat/a i kao | Bubiša |
| Rođen/a | 18. ožujka 1924. Beograd .svg){kind=small} Kraljevina Jugoslavija |
| Žanr/ovi | jazz i zabavna glazba |
| Zanimanje | jazz-pijanist, skladatelj, dirigent, |
| Djelatno razdoblje | 1946. – 2003. |
| Angažman | Zabavni orkestar Radio Beograda Džez orkestar RTV Beograd |
| Internetska stranica | www.savtajbubisha.com |
| Nagrade | |
Orden Beočug grada Beograda Nagrada za životno djelo RTV Srbije | |
Vojislav Simić (Beograd, 18. ožujka 1924.) je srpski glazbenik, dirigent, skladatelj, pionir srpskog etno-jazza i glumac.
Životopis
Vojislav Simić je rođen 18. ožujka 1924. u Beogradu. Poznati je dirigent Džez orkestra Radio televizije Beograd, autor mnogobrojnih jazz kompozicija, tradicionalne liturgijske vokalne i instrumentalne glazbe, etno-jazza i glazbe za djecu. Ključno je ime jazz scene u Srbiji. Otkako je 1954. utemeljen Džez orkestar RTV Beograd, Simić je godinama poslije – zajedno sa Zvonimirom Skerlom – imao značajnu ulogu u vođenju tog orkestra.
Od 1953. do 1985. Simić i Džez orkestar RTV Beograd nastupali su diljem Europe: osvojili su mnoge nagrade i pobijedili na brojnim natjecanjima, uključujući i poznati jazz-festival »Juan-les-Pins« u Francuskoj, gdje su 1960. osvojili prvu nagradu. S tim je orkestrom redovito nastupao u programima jazz-festivala na Bledu i u Ljubljani, a surađivali su i s mnogim domaćim i strani solistima, primjerice Kvartetom Predraga Ivanovića, Stjepanom Jimmyjem Stanićem, Duškom Gojkovićem, Milivojem Markovićem, Bora Roković, Milo Pavlović, zatim Maynardom Fergusonom, Alanom Skidmoreom i Gerdom Dudekom.[1]
Simić je bio i gost-dirigent u mnogim kazalištima u bivšoj Jugoslaviji, te gost-skladatelj na dječjim festivalima u Srbiji. Na rad mu je utjecalo djelo srpskog pisca i pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja. Skladao je glazbu za mnoge TV serije, ali i igrane i dokumentarne filmove. Osobito je poznat kao autor glazbe za film Sumnjivo lice, film i TV seriju Salaš u Malom ritu, TV seriju Osma ofanziva, dokumentarni film Dobro jutro Homolje, itd.
Glumio je u TV-filmu Sastanak muzičara - Jam session (1968.) i TV seriji Sedam plus sedam (1979.).[2] Napisao je i dvije knjige autobiografskog karaktera: »Susreti i sećanja« i »Sentimentalno putovanje«.[1]
Vojislav Simić je svojedobno bio predsjednik Udruženja džez muzičara i predsjednik Udruženja kompozitora Srbije. Živi u Beogradu sa suprugom: imaju dvije kćeri i troje unučadi.[3]
Nagrade i priznanja
- Orden rada sa zlatnim vijencem
- Orden Beočug grada Beograda
- Nagrada za životno djelo Radiotelevizije Srbije[4]
Literatura
- Đurić-Klajn, Stana: »SIMIĆ, Vojislav«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 353.
- Jakovljević, Svetolik: Jedan vek džeza & Kratki prilozi za izučavanje džeza u Srbiji, Beograd: Knjižara Žagor, 2003.
- Simić, Vojislav: Veselo putovanje: sa džez orkestrom RTV Beograd po belom svetu, Beograd: Radio-televizija Srbije, 2005.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 secanja.com – Vojislav Simić, pristupljeno 15. ožujka 2014.
- ↑ IMDb: Vojislav Simić, pristupljeno 15. ožujka 2014.
- ↑ Vojislav Bubiša Simić – službene stranice, pristupljeno 15. ožujka 2014.
- ↑ Vojislav Bubiša Simić – službene stranice, pristupljeno 15. ožujka 2014.
Vanjske poveznice
- Vojislav Bubiša Simić – službene stranice (srp.)
- archive.org / muzickacentrala.com – Vojislav Bubiša Simić (životopis) (srp.)
- secanja.com – Vojislav Simić (životopis) (srp.)
- Audio i foto arhiv: Vojislav Simić (životopis) (srp.)
- vreme.com – D. Anđelić, I. Nedeljković, A. Milosavljević & S. Nastasijević: »Istraživanje – Džez u Srbiji: Od Sent Luisa do Beograda« (srp.)
- niscafe.com – Nagrada za životno delo Vojislavu Simiću (srp.)
- popboks.com – Vladimir Skočajić: »Vojislav Bubiša Simić. Od igranke do umetnosti« (intervju) (srp.)
- IMDb: Vojislav Simić (engl.)
- youtube.com – Vojislav Simić