Vojislav Pešut je bio istaknuti vjerski i kulturni radnik Hrvata u Bačkoj.[1] Studirao je medicinu u Zagrebu.[2]
Bio je inicijatorom organiziranja katoličkih organizacija na području Bačke koja su snažno djelovala na nacionalno sazrijevanje hrvatske srednjoškolske i sveučilišne mladeži, a sve u duhu kršćanskih načela.
Kao takav bio je metom progona koju su sprovodile jugokomunističke vlasti nad Hrvatima i rimokatolicima. Ožujka 1948. je u Subotici osudilo 3 skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista, a lažno su optuženi da su pripadali "ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji".[1] Vojislav Pešut je bio dijelom skupine koja je osuđena 17. ožujka 1948. godine, a dobio je deset godina (osuđeni su još Ivan Kujundžić, Alojzije Poljaković, Franjo Vujković, Šime Stantić, Stanko Stanić, Ante Sekulić, Joso Dulić, Dragutin Milonja, Ružica Draženović i Aleksandar Ivić, dok je Józsefa Tilija oslobodilo zbog nedostatka dokaza.[2][3]
Izvori
- Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Mario Bara: Hrvati u Vojvodini
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Mario Bara: Hrvati u Vojvodini
- ↑ 2,0 2,1 (mađarski) Vékás János- Magyarok a Vajdaságban 1944-1954 , 1948 Institut za etničke i nacionalne manjine Mađarske akademije znanosti
- ↑ Review of Croatian History 3/2007, no.1, 109 - 145, Tomislav Jonjić Organised Resistance To The Yugoslav Communist Regime in Croatia 1945-1943
Usporedi Marija Dulić, "Da se ne zaboravi: subotički proces 1946.", Politički zatvorenik, (9) 1999., br. 87: 47; Ante Sekulić, "Dvije subotičke presude (1948. i 1972.)", Politički zatvorenik, (10) 2000., br. 102: 37-40