Viktor Axmann (Osijek, 29. kolovoza 1878. – Valpovo, 3. ožujka 1946.), hrvatski arhitekt i urbanist njemačko[1]židovskog podrijetla.[2] Najviše pridonio početnoj modernizaciji Osijeka u prvoj polovici 20. stoljeća. Osmislio je grad, njegove građevine, ulice i čitave četvrti. [1]
Životopis
Rodio se je 29. kolovoza 1878. godine u uglednoj osječkoj njemačkoj obitelji.[1] Viktor Axmann završio je Visoku tehničku školu u Münchenu. Po završetku školovanja u Münchenu odlazi na stručno usavršavanje u Beč, gdje se upoznaje sa suvremenim urbarhitektonskim strujanjima Josefa Hoffmana, Otta Wagnera i Camilla Sittea.
Od 1905. građevni je poduzetnik u Osijeku gdje u duhu secesije realizira čitav niz značajnih ostvarenja. Tad je pod utjecajem secesije i bečke škole. Iz tog razdoblja ističu se kuća Čačinović (uglovnica na Preradovićevom šetalištu uz zgradu kina Europa) i zgrada robne kuće Stanetty. Najznačajnije ostvarenje iz tog razdoblja je kino Urania (1912.) za koje mu je na prvoj međunarodnoj Kino-izložbi u Beču dodijeljena prestižna nagrada.[1] Nakon Prvog svjetskog rata postupno napušta secesijske oblike slijedeći suvremena modernistička kretanja. U tom razdoblju Axmann realizira u Osijeku nekoliko zapaženih ostvarenja. Među inima: Naučnički dom i Ispostavu Ureda za osiguranje radnika (1923.), dva bolnička paviljona osječke bolnice (1925.), Sokolski dom (1928.), Đački dom (1929.), palaču Okružnog ureda za osiguranje radnika (u suradnji s D. Špillerom i J. Kastlom, 1936.) i Dom mirovinske zaklade tvornice žigica Drava (1940.).[1]
Viktor Axmann također sa bavio i urbanizmom. Nastojao je unijeti nove moderne težnje prostornog planiranja za uređenje šireg prostora grada Osijeka. U tom duhu izradio je čitav niz planova. Godine 1906. radi projekte novih ulica u samom središtu Osijeka. Pod Wagnerovim utjecajem 1908. radi projekt osječke tržnice i trga. Iste godine sudjeluje u Beču na VIII. Međunarodnome kongresu arhitekata. Uz Axmanna iz Hrvatske na kongresu su prisutni i u predstavnici Kluba hrvatskih arhitekta. No zanimljivo je da će Axmannu 1906. biti odbijena molba za članstvo u tom klubu. Godine 1910. Axmann radi idejni projekt Sakuntala parka. Uz arhitekturu i urbanizam Viktor Axmann se bavio i teoretskim radom. Pisao je o urbanističkim problemima Osijeka u Vijestima Hrvatskog društva inžinira i arhitekta.
Iako je 1922. godine slavenizirao svoje ime i prezime u Vladoje Aksmanović, ni to mu nije pomoglo kada su ga tadašnje "revolucionarne vlasti" protjerale 1945. godine u radni logor u Valpovo gdje je 3. ožujka 1946. godine i preminuo od posljedica tifusa.[1]
-
Zgrada robne kuće Stanetty - kasnije Narodna trgovina. Srušena nakon 2. svj. rata kako bi se sagradila nova zgrada robne kuće NAMA -
Kuća Vranešević - Osijek -
Kuća Čačinović - Osijek -
Kino Urania - Osijek -
Kirurški paviljon - Osijek -
Zgrada hotela u Orahovici
Izvori
Literatura
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj.. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
- Ambruš, Viktor: "Osijek na prijelazu u 20. stoljeće" (Peristil, br. 31/32, DPU, Zagreb, 1988/9.),
- Ambruš, Viktor: "Razvoj grada Osijeka na prijelazu iz 19. stoljeća u 20. stoljeće" (Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, zbornik radova, HAZU, Osijek, 2001.),
- Ivanković, M. Grgur: "Secesijska arhitektura u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj" (Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, MUO, Zagreb, 2003.).
- Ambruš, Viktor: doktorska disertacija "Viktor Axmann i izgradnja modernog Osijeka".