| Veliki žednjak | |
|---|---|
 Veliki žednjak | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Saxifragales |
| Porodica: | Crassulaceae |
| Rod: | Hylotelephium |
| Vrsta: | H. maximum |
| Dvojno ime | |
| Hylotelephium maximum (L.) J. Holub | |
Veliki žednjak (lat. Hylotelephium maximum, sin. Sedum maximum) višegodišnja je biljka iz roda Hylotelephium, porodice Crassulaceae, nekada uključivana u rod žednjaka, pa joj otuda i ime. Naraste do 80 cm visine, mesnatih je, jajastih nazubljenih listova. Cvjetovi su skupljeni u guste gronjaste cvatove, blijede,žućkaste boje. Raste po kamenitim svijetlim obroncima. Kod nas ga ima na Velebitu, po planinama Gorskog kotara te na Medvednici. Koristi se kao ljekovita biljka.
Sastav
Biljka sadrži organske kiseline(jabučnu ,limunsku,alfa ketolglutarnu i dr.), aminokiseline (asparaginsku, glutaminsku), saharide glukozu, fruktozu i sedoheptulozu, kvercetin, kempferol, izoramnetin, miricetin, kofeinsku i klorprenovu kiselinu,cinarin i kumarine,te askorbinsku kiselinu i karotenoide.
Nadzemni dijelovi od makroelemenata(mg/g) sadrže kalij(21,80),kalcij(24,40),magnezij(17,10) i željezo(0,20). Od mikroelemenata (mkg/g)sadrži mangan(0,11),bakar(0,71),cink(0,28),krom(0,16),barij(2,88),vanadij(0,09),selen(6,86),nikl(0,28),stroncij(1,94),olovo(0,14),bor(8,00).[1]
Uporaba u narodnoj medicini
U službenoj medicini se ne koristi. U narodnoj medicini korijen i vršni dijelovi biljke koriste se kao vanjski lijek za liječenje rana, uključujući i za liječenje opeklina, smrzotina, i bradavica .
Dodatna literatura
Forenbacher,S. Velebit i njegov biljni svijet,Zagreb 2001.
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstveih rastenij,Moskva 2000.,str.222