VTOL (eng. Vertical take-off and landing) opisuje zrakoplov koji je sposoban uzlijetati i slijetati okomito. U ovu kategoriju spadaju samo nekoliko zrakoplova, dok se helikopteri, autožiri, baloni i zračni brodovi ne svrstavaju u VTOL zrakoplove. Kod pojedinih zrakoplova VTOL način leta kombinira se s uobičajenim uzlijetanjem i slijetanjem (eng. CTOL-Convertional Take-off and Landing) i sposobnosti uzlijetanja i slijetanja na kraćim uzletno-sletnim stazama (eng. STOL-Short Take-Off and Landing). Pojedini zrakoplovi, kojima nije ugrađeno podvozje mogu jedino djelovati u VTOL modu.
Povijesni razvoj
Godine 1928. Nikola Tesla je osmislio spravu za zračni prijevoz. Teslin "Flivver" [1] bio je jedan od prvih primjera VTOL zrakoplova.
Krajem Drugog svjetskog rata njemački su znanstvenici istraživali mogućnost izrade VTOL zrakoplova, ali je na kraju sve ostalo samo na papiru. U rane razvojne doprinose spada i Rolls-Royce-ov "Thrust Measuring Rig" iz 1953. iz kojeg je nastao prvi VTOL motor, upotrijebljen na prvom britanskom VTOL zrakoplovu Short SC.1 (1957. godine). Zrakoplov je koristio četiri motora za okomiti uzgon i jedan za pravocrtno kretanje.
Ideja za korištenje jednog motora za postizanje okomitog i vodoravnog leta, mijenjajući smjer potiska, ostvarena je "Bristol Siddeley Pegasus" motorom. Motor je pod raznim kutovima, pomoću pomične ispušne cijevi, usmjeravao izlazni mlaz. Usporedno se radilo i na razvoju konstrukcije zrakoplova. Prvi takav zrakoplov koji je ušao u proizvodnju bio je Hawker Siddeley P.1154.
Harrier najčešće leti u STOVL (eng. Short Take Off and Vertical Landing) modu što mu omogućava nošenje težeg tereta ili više goriva. Indijska mornarica koristi Sea Harriere uglavnom sa svojeg nosača zrakoplova. Američka, talijanska i španjolska mornarica koriste AV-8 Harrier II, napredniju inačicu Harrier zrakoplova (koji će u SADu i UK biti zamijenjen STOVL zrakoplovom F-35 Joint Strike Fighter.
Izvori
|