Utjecaj mesne industrije na okoliš i uzročno-posljedična veza proizvodnje mesa sa zagađenjem okoliša predmet je raznih rasprava.[1] Svjetska potražnja za mesom povećava se. Tvornice proizvodnje mesa konzumiraju ogromne količine energije, zagađuju izvore vode, izbacuju velike količine ugljičnog dioksida (CO2) te zahtijevaju neprestano povećanje uzgoja kukuruza, soje i ostalih žitarica; ovisnosti koja je dovela do velikog uništavanja prašuma kako bi se stvorilo mjesta za sadnju istih.[2] Prema raznim istraživanjima, uzgajati životinje na žitaricama zahtijeva više vode nego samo uzgajanje žitarica.[3] Omjer uložene energije i dobivene količine proteina tijekom konzumiranja mesa je 4:1.[3] Proizvodnja mesne prehrane općenito je manje učinkovitija od uzgoja voća i povrća radi izravnog ljudskog konzumiranja.[3]
2006., Organizacija za prehranu i poljoprivredu objavljuje izvještaj za Ujedinjene narode, "Duga sjena stočarstva", u kojoj navodi kako je stočarstvo odgovorno za 18 % sveukupnog ispuštanja CO2 u svijetu, što je više i od prometa.[4]
Posljedice uzgoja mesa
Svjetska opskrba mesom bila je 71 milijun tona 1961. To je poraslo na 284 milijuna tona 2007. U tom razdoblju, konzumiranje mesa po stanovniku se gotovo udvostručilo.[2] Brazil je 2008. objavio da je u samo pet mjeseci posječeno 3.240 km2 amazonske prašume kako bi se stvorila zemlja za sadnju soje ili pašnjaka za uzgoj stoke.[2] SAD je 2008. ubijao 10 milijardi životinja godišnje radi opskrbe mesom a prosječni je Amerikanac jeo oko 150 kg mesa godišnje.[2] Prema jednom istraživanju Nacionalnog instituta za stočarstvo u Japanu, radi dobivanje 1 kg govedine izbacuje se jednaka količina CO2 koliko i jedan europski auto svakih 200 km.[2]
Iako 800 milijuna ljudi gladuje diljem svijeta, velika većina kukuruza i soje se uzgaja samo radi hranjenja stoke, svinja i kokoši.[2] Agencija za zaštitu okoliša zaključuje da 3/4 svih onečišćenja pitke vode američkih rijeka i potoka proizlazi od poljoporivrede, većinom koja se usmjerava na uzgoj mesa.[2]
Prema istraživanjima, klasični uzgoj životinja na livadama nije toliko štetan koliko industrijski, gdje se životinje gomilaju u industrijskim farmama a šume se masovno krče kako bi se uzgajale žitarice za njihovu prehranu. Također, na 70 % svih posječenih drveća u amazonskoj prašumi uzgaja se soja, koja se većinom koristi za prehranu stoke.[7]
McDonald's je zanijekao da hrani svoje kokoši sa sojom iz amazonske prašume koje snabdijeva poljoprivredni div Cargill; međutim, dokazi su pokazali upravo suprotno, ali i potvrdili slučajeve iskorištavanja radnika, nezakonitog grabljenje zemlje i krčenje šuma. Prema računicama, McDonald's i njegovi snabdijevači su odgovorni za 70,000 km² deforestizacije Amazone u 2000-ima. Greenpeace je podnio zahtjev za zabranom trgovanjem soje i bilo kakvih mesnih proizvoda povezanih sa amazonskom prašumom.[8][6]
Slavni koji se protive mesnoj industriji
Paul McCartney je 2009. počeo promovirati "ponedjeljak bez mesa" na međunarodnoj sceni, te je čak održao govor pred Europskim parlamentom. U govoru je potvrdio da promovira vegetarijanstvo zbog smanjenja ispuštanja CO2.[9]
Bill Maher je također u nekoliko navrata pozvao ljude da se odreknu mesa kako bi spasili planet.[10]
Rajendra Pachauri, predsjedatelj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, je 2008. upozorio javnost da bi odricanje od mesa pomoglo smanjiti ispuštanje CO2 plinova u atmosferu, ali i metana, koji ima puno veći učinak u efektu staklenika. Ciklus proizvodnje mesa uključuje prema njemu čišćenje zemlje od šuma radi stvaranja pašnjaka, pravljenje i prijevoz gnojiva, paljenje fosilnih goriva u prijevoznim sredstvima farme te ispuštanje metana u stočarstvu i ovčarstvu.[11]
Poveznice
Izvori
- ↑ Paul Armstrong (24. ožujka 2010.). "Scientist: Don't blame cows for climate change". CNN. http://edition.cnn.com/2010/TECH/science/03/24/meat.industry.global.warming/index.html?iref=allsearch Pristupljeno 17. prosinac 2010.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Mark Bittman (27. siječnja 2008.). "Rethinking the Meat-Guzzler". New York Times. http://www.nytimes.com/2008/01/27/weekinreview/27bittman.html Pristupljeno 17. prosinac 2010.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 U.S. could feed 800 million people with grain that livestock eat Cornell University, kolovoz 1997. Preuzeto 17. prosinca 2010.
- ↑ Livestock's Long Shadow - Environmental Issues and Options. Organizacija za prehranu i poljoprivredu. 2006. ISBN 9251055718. http://www.fao.org/docrep/010/a0701e/a0701e00.htm Pristupljeno 17. prosinac 2010.
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
Vanjske poveznice
- Baroni L, Cenci L, Tettamanti M, Berati M. (1. veljača 2007.). "Procjena učinka raznih prehrambenih navika na okoliš, kombinirano sa raznim sustavima proizvodnje iste". Eur J Clin Nutr. 61 (2): 279–86. doi:10.1038/sj.ejcn.1602522. PMID 17035955. http://www-personal.umich.edu/~choucc/environmental_impact_of_various_dietary_patterns.pdf