Trnovača | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Agaricaceae |
Rod: | Echinoderma |
Vrsta: | E. asperum |
Dvojno ime | |
Echinoderma asperum (Pers.) Bon (1991.) |
Trnovača, bodljikava suncobranka, račvasta trnovača ili velika trnovača (lat. Echinoderma asperum ili prije Lepiota aspera, odnosno Lepiota acutesquamosa var. mosa (Weinm,) Kummer) je nejestiva gljiva iz obitelji Agaricaceae (pečurke).
Opis
- Klobuk trnovače je širok od 5 do 6 centimetara, širok, smeđ, najprije gotovo stožast ili sveden, zatim raširen i vijugav, mesnat; prekriven je svilenkastim blijedosmeđim vlakancima koja se skupljaju u stršeće oštre čuperke.
- Listići su bijeli, vrlo gusti i slobodni.
- Stručak je visok od 4 do 10 centimetara, najprije pun, zatim cjevasto šupalj, pri vrhu bijel, od vjenčića prema dolje smeđast, na dnu odebljan i često od ostataka ovoja bradavičasto zarubljen; prstenak se oko stručka objesi i skupi; rub mu je smeđ zbog čehastih ostataka ovoja koje je povukao s ruba klobuka.
- Meso je bijelo, mekano, zadah jak i neugodan, okus također.
- Spore su eliptično valjkaste, u masi bijele, pod mikroskopom bezbojne, 5 – 8 x 2 – 4 μm.
Stanište
Raste ljeti i u jesen najčešće na pješćanu tlu crnogoričnih šuma; možemo je naći i u parkovima, na poljima i u vinogradima.
Upotrebljivost
Trnovača nije jestiva zbog vrlo neugodna zadaha i okusa. [1]
Sličnosti
Našoj trnovači podosta nalikuje nejestiva vrsta Lepiota acutesquamosa var. furcata Kuhn, koja se uglavnom razlikuje time što joj se listići račvaju. Vrsta Lepiota hystrix Moller manja je od trnovače, a klobuk i stručak prekriveni su smeđim piramidalnim bradavicama. Raste u bjelogoričnim šumama. Narodni naziv trnovača nastao je nakon slučajnog susreta našega pokojnog entuzijasta Blagaića s nekom seljankom koja je ovoj ljepotici dala ime pošto je opipala njezine oštre stršeće čehice.
Slike
|
Izvori
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.