Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tamna livadarka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tamna livadarka
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Strophariaceae
Rod: Agrocybe
Vrsta: A. erebia
(Fr.) Kühner ex Singer 1939.
Dvojno ime
Agrocybe erebia
Sinonimi
Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny, 2014.

Tamna livadarka (lat. Agrocybe erebia) je jestiva gljiva iz porodice (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales).

Opis

  • Klobuk tamne livadarke je širok od 3 do 6 centimetara, u mladosti zvonoliko konveksan, zatim otvoren i vrlo često s izvrnutim i rebrastim rubom, gotovo uvijek ispupčen, gladak, slabo mesnat; po vlažnom vremenu vodenast, u mladosti i za vlažna vremena sjajan, tamnosmeđ, zatim postaje blijedosmeđ.
  • Listići su najprije bjelkasti, zatim prljavosmeđi, tanki, prirasli za stručak ili ponegdje slabosilazeći, oštrica je maljavo pahuljičasta.
  • Stručak je visok od 4 do 10 centimetara (do 20 cm), od 1 cm debeo, valjkast, prema dolje često zadebljan, najprije pun, zatim šupalj; donji dio stručka ima boju kao i klobuk, prema klobuku sve bljeđi, iznad vjenčića uzdužno narebran, na dodir postaje crnkast; nosi trajan viseći vjenčić koji je s gornje strane rebrast, a s donje gladak.
  • Meso je bjelkastosmeđe, tanko, čvrsto; miris nije izražen, okus blag.
  • Spore su eliptično vretenaste, 10 – 12 x 7 – 8 μm, otrusina je mutnosmeđasta.

Stanište

Tamna livadarka najčešće raste busenasto, ali se javlja i pojedinačno ljeti i početkom jeseni po parkovima, pašnjacima, ispod grmlja i u šumama.

Upotrebljivost

Tamna livadarka je jestiva. [1]

Sličnosti

Tamna livadarka se najlakše prepozna po tipičnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran čija se rebra nastavljaju po stručku sve do listića. Ako se obrati pažnja na spomenute značajke, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva.

Slike

Izvori

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.