Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sveti Ivan i Marcijan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje se čuvaju posmrtni ostatci sv. Marcijana

Sv. Ivan i Marcijan su dvojica rimskih mučenika svetaca. Blagdan im je 16. rujna.

Životopis

Marcija je bio visoko rangirani rimski dužnosnik, moguće i senator. Umro je zajedno sa svojim sinom Ivanom, svećenikom Abbondiom i đakonom Abondancijem na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće, u vrijeme Dioklecijanovih progona. Zavjetovao se novoj religiji nakon što mu je sin obolio. Nakon ozdravljenja sina Ivana prelaze na kršćanstvo, nakon čega postaju žrtve progona te su u konačnici ubijeni.

Mumificirani ostaci

Relikvija sv. Marcijana, koju je Rijeci darovao papa Aleksandar VII. sredinom 17. stoljeća, u listopadu 2008. vraćena je u crkvu Uznesenja Marijina, nakon što se niz desetljeća nalazila u crkvi Sv. Fabijana i Sebastijana u Starom gradu. Relikviju je poklonio papa Aleksandra VII. 1662. godine.[1] Po dolasku u Rijeku smješteno je pored glavnog oltara crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Tijelo se nalazi u staklenom sarkofagu dužine oko 1,20 metara, glava je odlično očuvana s kožom na licu i zlatnim lovorovim vijencem oko lubanje. Tijelo riječkog Marcijana gotovo se u potpunosti uvuklo u sebe, odjeveno je u tkaninu s pozlaćenim i izvezenim dijelovima, “rukavice” i obuća također su izvezeni i ukrašeni, a dojam raskošnosti pojačava neka vrsta poludragog kamenja ušivena u tkaninu. Sarkofag u kojem se nalazi relikvija ima tri staklene stranice, drveni okvir još je u relativno dobrom stanju, a unutrašnjost je obložena crvenom tkaninom sa srebrnim natpisom Marcianus M. Prema dostupnim povijesnim podacima, u dva su navrata za relikviju izrađivane nove škrinje, a posljednji put su to napravile benediktinke 1849. godine, čiji se samostan nekada nalazio u neposrednoj blizini. Iste je godine relikvija s glavnog premještena na bočni oltar sv. Antuna Padovanskog.

Izvori