Sutikva, prapovijesna gradina podno kuka Sutikve.
Podigli su ju Iliri u prapovijesti u podnožju Sutikve. Bila je najvažnije prapovijesno naselje u solinskom bazenu.[1]:7. Središte naselja je bilo na zapadnom i jugozapadnom podnožju stjenovite uzvisine. Vjerojatno je autohtono naselje koja je izvorno nosile ime Salone.[1]:11. Za Ilirsku Salonu uzima se da je 2 km sjever-sjeverozapadno na području Rupotine na obroncima Kozjaka[1]:10.). Gradina Sutikva je ostvarivala vizualnu komunikaciju s gradinom Ilirskom Salonom, lociranoj na Stipetuši u Donjoj Rupotini, na istočnim kozjačkim liticama uz Ilijin potok, oko jedan i pol kilometar sjeveroistočno od Bilankuše. Uz Ilirsku Salonu, činila je mrežu gradina s vranjičkom gradinom, zatim gradinom u Uvodićima na zapadnim padinama Mosora koja je bila utvrđena velikim blokovima, gradinom na Klisu i gradinom na Markezinoj gredi. Do grčkih i rimskih vremena, područje je bilo čvrsto pod upravom Delmata.[2] Razlozi zašto se gradina na Sutikvi uzima za izvorno naselje Salone nalazi se u strateški povoljnom zemljopisnom položaju, jer nijedan drugi lokalitete na području Solina nema takav položaj. Tu je još strateško značenje i dug povijesni kontinuitet od brončanoga do rimskoga doba. Nadživjela je svoju luku vranjičku gradinu s kojom je supostojala, a koja je nestala do mlađega željeznog doba.[1]:11. Gradina Sutikva komunicirala je srednjojadranskim pomorskim putem, od Kaštelanskoga zaljeva preko Visa. Niz željeznodobnih s pristaništima u tom nizu su Sutikva, odnosno ušće Jadra, ili Sv. Nofar (Veli Bijać) u Kaštelima, Splitska vrata koja je kontrolirala gradina Rat iznad Bobovišća, gradina Hvar na mjestu današnjeg grada Hvara, Gradac na Visu i možda jedna do sad neutvrđena željeznodobna gradina na položaju današnje luke Sv. Jurja ili viške uvale.[1]:9. Vjerojatno je vranjička gradina bila pristanište gradini Sutikvi.[1]:11.
Izgubljena je za arheološka istraživanja zbog izgradnje prometne infrastrukture.[1]:7. U prapovijesti ovdje su bile kolibe.[1]:9. Početkom 20. stoljeća zbog potreba gradnje uskotračne željezničke pruge ka Sinju, gradina i nalazi dosta su oštećeni te poslije u 1980-ih pri gradnji ceste koja vodi ka Mravincima. Preostale nalaze uništila je izgradnja solinskog Novog groblja podno Sutikve [1]:11. 1982. godine. [3] Ostali su tek površinski ulomci lokalne i grčke keramike.[1]:11.
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Miroslav Katić: Prethistorijske gradine solinskoga i kliškoga područja Tusculum 3, 2010.
- ↑ Ivan Matijević/Solinska kronika: Kako je nastao grad Virtualni muzej grada Solina. 15. kolovoza 2013. Pristupljeno 11. srpnja 2020.
- ↑ Mladen Domazet, Marko Matijević: Groblje na Gospinu otoku u Solinu Hrvatska revija, 8 (2008), sažetak.