Surena (84. - 52. pr. Kr.) je iranski vojskovođa iz partske dinastije Arsakida u vrijeme vladavine kralja Oroda II.
Plutarh opisuje Surenu kao „ekstremno naočitog čovjeka koji je prema mnogočemu prvi iza kralja, dok se nijedan Part ne može mjeriti s njim u pogledu hrabrosti i sposobnosti“[1]. Riječ Suren na avestičkom jeziku znači „snažan“. Godine 54. pr. Kr. Surena je vodio Orodove trupe u bitku za grad Seleukiju. Poslije pobjede Surena je postao glavnim kandidatom za naslijednika prijestolja (Orod je prethodno smijenio Mithridata III.). Godinu dana poslije, Rimljani na čelu s Markom Krasom prešli su zapadne granice Partskog Carstva s ciljem teritorijale ekspanzije[2]. Orod je potom poslao svoju tešku konjicu pod zapovjedništvom Surene da im se suprostavi. Dvije vojske susrele su se u bitci kod Harana (u današnjoj Turskoj), gdje se partska vojna oprema pokazala superiornijom od rimske i omogućila pobjedu nad brojčano nadmoćnijim Rimljanima[3]. Vojni uspjeh Parta bio je sramotan za Rimljane koji su pretrpjeli gubitke od 20.000 mrtvih i 10.000 zarobljenih, te je uzrokovao veliko samopouzdanje kod istočnih naroda koji su se suprostavljali rimskoj hegemoniji. Zbog straha i ljubomore na uspjeh generala Surene protiv rimske vojske, partski kralj Orod II. dao ga je pogubiti. Pretpostavlja se kako je Suren inspiracija legende iz iranske mitologije o heroju Rustamu.
Poveznice
Izvori
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Surena |