Stjepan Adžić (Rajevo Selo, 1730. – Pečuh, 26. prosinca 1789.), bio je hrvatski svećenik, doktor teologije, pečuški kanonik, vanjski vikar pečuškog biskupa, župnik u Nijemcima i Tovarnik, pisac i pjesnik.
Prve godine i studij
Stjepan Adžić je rođen u Rajevu Selu 1730. godine u graničarskoj obitelji. Otac mu je Ilija bio zapovjednik husarske satnije. Osnovnu školu je pohađao u Vukovaru i Iloku a gimnaziju u Segedu. Nakon gimnazije ulazi u franjevački red u Baču 1746. te izlazi iz franjevačkog reda 1747. Polazi studij filozofije u Budimu, teologiju nastavlja u Pečuhu a u Trnavi postiže laureat iz teologije.
Službe i ređenja
Srijemski biskup Nikola Gjivović podijelio mu je subđakonat 23. rujna 1758. godine u Nadasdu. Isti biskup mu je podijelio đakonat 8. listopada 1758., i prezbiterat 15. listopada 1758. u Trnavi. Bio je župni vikar u Szakcsu i Vinkovcima. 1759. bio je na službi u biskupskoj kuriji u Pečuh, a 14. studenog 1761. postaje župnik u Nijemcima i vanjski vikar pečuškog biskupa za Slavoniju. 1763. godine postaje začasni kanonik i župnik u Tovarniku. Prelazi u Pečuh 28. kolovoza 1776. te postaje kanonik i rektor Bogoslovnog sjemeništa. Poslije je imenovan prefektom u sjemeništu, te je zadržao službu vanjskog vikara za Slavoniju do 16. srpnja 1781. godine kada su župe unutar vikarijata predane Đakovačko srijemskoj biskupiji.
Doprinos školstvu Slavonije
Zajedno sa pečuškim biskupom Đurom Klymom održao je sastanak u Tovarniku 27. srpnja 1762. sa svećenicima unutar Brodske pukovnije vojne krajine, gdje im je rečeno da oni sami poučavaju djecu čitati i pisati u suradnji s vojnom upravom. Adžić kao vanjski vikar se prihvatio te zadaće te je zajedno sa pukovnikon grofom Friedrichom Ludwigom Donnhofom osnivač prvih graničarskih škola unutar Vojne krajine. Tijekom 1766. i 1774. godine vizitirati će i napraviti popis škola unutar vikarijata.
Stjepan Adžić izdao je 1779. godine djelo Abekavica, knjižicu od 24 stranice kao početnicu s abecedom i osnovnim molitvama, što predstavlja veliki pomak za opismenjavanje puka u Slavoniji. Zasada su otkrivene njegove 22 bibliografske jedinice.
Služba vanjskog vikara
Službu vanjskog vikara Stjepan Adžić preuzeo je skupa sa župom u Nijemcima 14. studenog 1761. Tijekom te službe obavljao je razne poslove kao biskupov zamjenik. Tako je 15. svibnja 1768. godine propovijedao prilikom posvete nove crkve u Sotinu. Crkvu u Čepinu je blagoslovio 11. lipnja 1769. godine, a u Dalju je blagoslovio novu crkvu sv. Josipa 1. studenog 1769. Tijekom 1773. godine proglasio je u Osijeku breve Dominus ac Redemptor pape Klementa XIV. od 21. srpnja 1773. o ukinuću Družbe Isusove. Propovijedao je u Kukujevcima 15. listopada 1779. prilikom posvete crkve. Posljednja služba u svojstvu vanjskog vikara pečuškog biskupa bila je predaja župa Đakovačko-srijemskom biskupu Matiji Krtici. Primopredaja je obavljena u dva navrata. Župe koje su se nalazile unutar Vojne krajine predao je u Vinkovcima 16. srpnja 1781. godine, a župe u Pauriji predao je na sastanku u Tovarniku 30. srpnja 1781. godine. Činom razgraničenja Đakovačko-srijemske i Pečuške biskupije, prestala je i služba vanjskog vikara za Slavoniju.
Posljednji dani
Stjepan Adžić je umro na svoj imendan 26. prosinca 1789. godine te je pokopan na groblju Svih Svetih u Pečuhu jer je kralj Josip II. zabranio ukope u crkvi.
Literatura
- Josip BRUSZTLE, Povijest katoličkih župa, Osijek 1994.
- Anto POPOVIĆ, Iz galerije naših predšasnika, Stijepan Adžić. U: Vjesnik Đakovačko-osječke i Srijemske biskupije, 1-2/2010.