Srednji vijek označava središnje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske povijesti, a počinje padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, i završava Kolumbovim otkrićem Amerike 1492. godine.
Opći podaci
Oko vremenskih granica Srednjeg vijeka među povjesničarima postoji neslaganje. Prema jednima, Srednji vijek počinje u 1. polovici 3. stoljeća, u doba vladavine rimskog cara Dioklecijana, zbog tadašnjeg društvenog uređenja koje već počinje nalikovati feudalizmu, dok drugi smatraju da počinje padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine i nastankom prvih germanskih država. Također, neki za kraj Srednjeg vijeka uzimaju pad Carigrada 1453. godine, dok drugi za kraj istog razdoblja smatraju Kolumbovo otkriće Amerike 1492. Pojam Srednji vijek ili središnje doba počeo se upotrebljavati tek u 15. stoljeću. Mnogi su tadašnji učenjaci u doba humanizma proučavali stare antičke spise te grčku i rimsku kulturu, veličali su antička postignuća i smatrali da su stari Grci i Rimljani jedini u povijesti stvorili znanja i umjetnost trajne vrijednosti.
Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je feudalizam. Pogled srednjovjekovnog čovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo katoličanstvo, dok su viši staleži imali i viteštvo kao skup etičkih pravila.
Srednji vijek se dijeli na rani srednji vijek (5.-11. st.), razvijeni srednji vijek (12.-13. st.) te kasni srednji vijek (14.-15. st.) Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do jačanja Svetog Rimskog Carstva i svjetovne moći crkve), još se naziva i mračnim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije starog Rima prije njega i renesanse poslije njega. Ipak, posljednjih su desetljeća znanstvenici i humanisti kao Johann Huizinga i Jacques Le Goff te prije njih Ernst Robert Curtius (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve različita od spomenutih, ali jednako složena i vrijedna.
Seoba naroda bitno je izmjenila način života tadašnjih stanovnika Europe. Padom Zapadnog Rimskog Carstva promijenila se politička, gospodarska i društvena slika same Europe. U graničnim područjima počele su nicati prve države novopridošlih naroda- Germana, Gota, Slavena i Avara.
Srednji vijek je obilježila prevlast katoličke Crkve, te se ona u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka pokušava suprotstaviti sve moćnijem građanstvu te zadržati prevlast nad svjetovnim vladarima. Kako je s razvojem društva došlo do razvoja cjelokupne društvene svijesti te su mislitelji uvidjeli preveliko bogatstvo crkve, amoralnost, simoniju (prodavanje crkvenih časti), indulgenciju (prodavanje oprosta grijeha) i drugo. Usporedno s tim došlo je do sukoba s Crkvom te osnivanja mnogih smjerova koji su općenito nazvani katari koji su tražili čišćenje pred Bogom, također su nazivani i puritanci, valdenzi, ketzeri, humilijati. Zbog suprotstavljanja Crkvi ona je protiv njih povela čak i križarske vojne te osuđivala herezu osnivanjem inkvizicija. Tako nastaju biskupska, papinska (Rimska) te španjolska inkvizicija.
Hrvatska u srednjem vijeku
Podrobniji članak o temi: Srednjovjekovna hrvatska državaPodrobniji članak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji s MađarskomU ranom srednjem vijeku se na područje nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije doseljavaju Hrvati, koji osnivaju svoju državu. U 12. stoljeću ona potpada pod kraljeve Ugarske da bi nakon dugih borbi s Turcima njen opseg bio sasvim smanjen, a nakon nestanka dinastije, kruna je dana Habsburgovcima. U hrvatskoj povijesti srednji vijek se obično dijeli na rani, do 1102., kad je hrvatska neovisna, i na kasni, kada Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom.
Društvo i način života
Većina stanovništa toga doba živjela je na selu gdje se svakodnevni život određivao prema ritmu godišnjih doba i obrade zemlje. Sela su često bila vrlo neprivlačna naselja s grubim priprostim kućicama, namještenim s vrlo malo pokućstva i vrlo prljavih zidova izvana. Najjednostavnije kuće bile su sagrađene od zbijenog blata i ilovače i imale slamnati krov. Oko kuća često su se nalazile okućnice sa vrtovima i voćnjacima.
Plemićke kuće i dvorci mogli su već biti sagrađeni od kamena, a isto tako i sjenik. Znak raskoši je bio kada je plemić postavio kvalitetniji krov, ukrasne crijepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i popločio dvorište. U dvorcu je središnje mjesto življenja tijekom većeg dijela godine zauzimala središnja dvorana, mjesto za druženje, ali i spavanje, kao i za objedovanje i slavlja. Prozori su bili mali i visoki, a staklo na prozorima počelo se prije koristiti u crkvama nego u kućama. Pokućstva je bilo malo, a činili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i škrinje.
Većina stanovništva živjela je vrlo jednostavno, svakodnevno jedući (u najboljem slučaju) dvadesetak dekagrama grubog kruha spravljenog od neprosijanog brašna ječma (ili pšenice s raži ili grahom), uz malo mesa, sira, mlijeka i maslaca, povrća i određene količine slabog piva. Nije bilo vilica niti zemljanih tanjura.
Plemstvo se, za razliku od većine stanovništva, bolje hranilo. Iz zapisa žene Simona de Montforta, grofa od Leicestera i sestre kralja Henrika III. o vođenju svojih posjeda i domaćinstva mogu se vidjeti točni podatci o posluzi koja je kod nje radila, kao i o hijerahiji iste, a također i podaci o zalihama hrane i njezinim cijenama što pomaže rekonstrukciji načina života u jednom plemićkom domaćinstvu u Engleskoj u 13. stoljeću. Naime, riža je bila toliko dragocjena da su je držali pod ključem. Mirodije su bile skupe ali su smatrane neophodnima (Križarski ratovi pridonijeli su njihovom širenju kao i širenju voća). Cijena šećera se često mijenjala i njegova godišnja potrošnja bila je jedva nešto veća od potrošnje papra. Mnoga jela iz onog doba bila su ne samo jako začinjena, posebice octom i raznim mirodijama, nego i vrlo obojena žutim šafranom ili onim možda manje privlačnim crvenim. Vino se uvozilo u velikim količinama iz Francuske. Proizvodilo se i vlastito pivo, doduše još bez uporabe hmelja u njegovu spravljanju.
U srednjovjekovnom društvu obredi Crkve prožimali su sve važne događaje u svakodnevnom životu pojedinca i obitelji. Rođenje, brak i smrt imali su svaki svoje obrede. Kalendar se satojao od izmjene postova i blagdana. Sve poruke koje je čovjek sa sela ili iz grada, bio priprost ili relativno učen, primao o povijesti, ljepoti, moralu ili vječnosti dolazile su od Crkve, a župnik je bio posrednik između seljaka, svojeg stada, i Gospodina. Granice između vjerskih i laičkih stvari bile su nejasne.
Crkva je govorila kroz liturgiju i svete slike: vitraje, mozaike, freske, kipove i rezbarene krstionice. Ona je djelovala posvuda, u svim sferama života i rada. Vjerski obredi i propovjedi bili su usmjereni, kao i sami redovnici, prema budućem životu poslije smrti gdje će pravednici uživati mir. Ispovijed i pokora bile su neizbježne sastavnice vjerskog obreda.
Stado je imalo svoje pastire, ali i sami pastiri mogli su odlutati. Samo u Engleskoj je u 13. stoljeću bilo oko 40.000 zaređenih svećenika koji su bili iz svih društvenih slojeva pa i onih najsiromašnijih. Roger Bacon je, motreći društvene prilike onog vremena rekao da svećenici u crkvi "ponavljaju tuđe riječi ne znajući što uopće znače, kao papige i svrake", dok su se isti izvan Crkve opijali, bavili krivolovom i imali djecu. John Peckham, franjevački nadbiskup Canterburyja i suvremenik Rogera Bacona krenuo je jednom prilikom u obilazak biskupije s namjerom da otkrije što se stvarno događa u njegovim župama te je ustanovio da čak mora jasno zapovijediti svećenicima da "njihova djeca ne smiju nasljeđivati prava svojih očeva".
Umjetnost
Podrobniji članak o temi: Srednjovjekovna umjetnostUmjetnost srednjeg vijeka u Europi započinje oko 1000. s romanikom, a doživljava procvat za vrijeme gotike u 13. i 14. st.
Pojedini kršćani su se u to doba odricali materijalnog bogtstva i udruživali u zajednice redovnika koje su živjele uz molitvu i rad. Ti isti redovnici su kao misionari širili kršćanstvo. Kasnije su te zajednice počele podizati samostane. Najvažnija takva redovničk zajednica su bili Benediktinci. Taj crkveni red osnovan je u 6. st. u Monte Cassinu u Italiji. Osnovno se pravilo temeljilo na isticanju zajedničke molitve i fizičkog rada. Od tuda i proizlazi geslo benediktinca, moli i radi (lat. Ora et labora.)
Vanjske poveznice
- O značenju sintagme 'srednji vijek' - pripremio i govori Marito Mihovil Letica , Radio Vatikan na hrvatskom jeziku, 3. rujna 2014.
- The Orb
- Internet Medieval Sourcebook
- Atlas arhitekture II
| |||||