| Srebrenka Jurinac | |
|---|---|
| Datoteka:Srebrenka Jurinac.jpg | |
| Poznat/a i kao | Sena Jurinac |
| Rođen/a | 24. listopada 1921. |
| Umro/umrla | 22. studenog 2011. |
| Zanimanje | operna pjevačica (sopran) |
Srebrenka (Sena) Jurinac (Travnik, 24. listopada 1921. – Augsburg, 22. studenog 2011.), hrvatska operna pjevačica i glumica.
Životopis
Rani život
Majka joj je Bečanka. Kao desetogodišnja djevojčica došla je u Zagreb i pohađala školu časnih sestara. Zatim je upisala tečaj ritmike i s grupom mladih plesačica otišla na turneju u Nizozemsku. Po povratku je morala napustiti školu, pa se upisala u građansku gimnaziju i počela učiti pjevanje kod Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Karijera
Na trećoj godini studija, nakon epizodne uloge djevojke-cvijeta u Wagnerovu Parsifalu, s golemim je uspjehom debitirala 16. svibnja 1942. kao Mimì u Puccinijevoj La Bohème. Istaknuti hrvatski skladatelj, tada kritičar lista »Hrvatski narod« Ivan Brkanović proglasio ju je »umjetnicom velikog formata čije glasovne dispozicije dozvoljavaju najveće nade, a njezin pijev odaje potpuno izgradjenu umjetničku ličnost«. Nakon takva hvalospjeva pjevala je naslovnu ulogu na praizvedbi Sunčanice Borisa Papandopula i nastavila nizati ulogu za ulogom. Oktavijan Miletić joj je 1943. povjerio lik grofice Sidonije Erdödy u filmu "Lisinski". Sljedeće je godine otišla u Beč i pred Karlom Böhmom položila audiciju za angažman u Bečkoj državnoj operi.
U Beču je prvi put javno nastupila u siječnju 1945. u koncertnoj izvedbi Nikole Šubića Zrinskoga pod ravnanjem Lovre von Matačića za Austrijski radio. Rat je bio u punom zamahu, zgrada Opere srušena je od bombardiranja, i očekivani scenski debut mlade pjevačice kojoj su u međuvremenu radi lakšeg izgovora promijenili ime u Sena dogodio se tek 1. svibnja 1945. u zgradi Volksopere, kad je sovjetski zapovjednik Beča naredio da se praznik rada proslavi izvedbom Mozartova Figarova pira. U ansamblu poznatih pjevača pod ravnanjem Josefa Kripsa pjevala je Cherubina s tolikim uspjehom da ga je već 1948. tumačila na Salzburškim svečanim igrama pod ravnanjem Herberta von Karajana i 1950. snimila za gramofonsku tvrtku Columbia. Cherubino je najsnažnije obilježio prve godine njezine karijere i otvorio joj vrata europskih opernih kuća i festivala pa je već 1949. nastupala u milanskoj Scali, Glyndebourneu, Edinburghu, Parizu, londonskom Covent Gardenu i na festivalu Maggio Musicale Fiorentino, 1950. u Zürichu i 1951. na Majskim svečanim igrama u Wiesbadenu.
Samo u Beču ga je u dvadeset sezona pjevala 129 puta. Godine 1946. uvrstila je u repertoar svoju drugu antologijsku ulogu u hlačama: Oktavijana u Kavaliru s ružom. Nakon kraće glasovne krize odlučno je odbila dalje nastupe u opereti i počela se razvijati u opernu umjetnicu svjetskoga formata. Postala je jedna od najsjajnijih zvijezda Bečke državne opere, u kojoj je posljednji put nastupila 1982. u glasovitoj kreaciji Maršalice u Kavaliru s ružom. U trideset i osam godina djelovanja u njoj ostvarila je 47 uloga i imala 1268 nastupa. Godine 1953. dobila je naslov austrijske komorne pjevačice.
Karijera Sene Jurinac razvijala se prirodno. Od uloga u hlačama i lirskih junakinja polagano je prelazila u repertoar lirico-spinto soprana u Verdijevim i Puccinijevim operama, došla do dramskog Sente u Wagnerovu Ukletom Holandezu, a završila mezzosopranskom ulogom Crkvenjarke u Janáčekovoj "Jenufi". Nerijetko je u istoj operi tumačila dvije uloge. Najviše svjetske domete postigla je u djelima Mozarta i Richarda Straussa, pozornice njezinih najvećih uspjeha uz Beč i Salzburg bili su Covent Garden i La Scala. U Metropolitanu nije nastupila jer je odbila pjevati ulogu koju nije osjećala, premda je to bila praizvedba Vanesse Samuela Barbera. U Zagrebu je gostovala 1970. s ansamblom Bečke državne opere u još jednoj svojoj antologijskoj ulozi — Kompozitora u Straussovoj Arijadni na Naxosu, a kao Leonora nastupila na premijeri Fidelija u Zagrebu i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Lijep zvonak glas, vrhunska muzikalnost i suverena pjevačka tehnika, bogata osobnost, strast kojom je prilazila svakoj ulozi, toplina, jednostavnost i prirodnost, profinjen senzibilitet, lijep scenski izgled te zračenje koje krasi odabrane učinili su ostvarenja Sene Jurinac posebno uvjerljivima i neponovljivima. Publika ju je obožavala, kritika visoko cijenila.
Muž joj je bio basbariton Sesto Bruscantini.
Grad Beč je najveće glazbeno priznanje nazvao po njoj, Zlatni prsten Sena Jurinec.[1]
Filmografija
Filmske uloge
- "Ivica i Marica" kao vještica (1981.)
- "Wozzeck" kao Marie (1972.)
- "Ariadne auf Naxos" (1965.)
- "Kavalir s ružom" kao Oktavijan (1962.)
- "On Such a Night" kao grofica (1956.)
- "Lisinski" kao grofica Sidonija Erdödy Rubido (1944.)
Izvori
- Matica Hrvatska
- ↑ Travnički vjesnik Josip Muselimović, vecernji.ba: "Otkako je stari Travnik nastao" , 9. prosinca 2018. (pristupljeno 31. ožujka 2019.)
Vanjske poveznice
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Jurinac, Sena (Srebrenka)
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Jurinac, Sena (Srebrenka)
- LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Jurinac, Srebrenka (Sena)
- Matica.hr / Vijenac – MArija Barbieri: »Sretan zgoditak za operu«
- The Guardian.com – Alan Blyth: »Sena Jurinac obituary« (engl.)
- Srebrenka Jurinac u internetskoj bazi filmova IMDb-u
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.