Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Srđan Budisavljević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Srđan Budisavljević

Srđan Budisavljević (Slavonska Požega, 1883.Zagreb, 1968.), hrvatski odvjetnik i političar srpske nacionalnosti. Brat kirurga Julija Budisavljevića. Iz ugledne je ličke obitelji Budisavljević.

Djelatnost do 1918.

Od 1906. zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru. Jedan od branitelja u zagrebačkom Veleizdajničkom procesu 1909. (na kojem je trebao biti jedan od optuženih, ali ga je sačuvao zastupnički imunitet).

Kasnije istupa iz Koalicije zbog njene nagodbenjačke politike. Od početka 1918. sudjeluje u akciji političkog okupljanja (tzv. "nacionalne koncentracije") stranaka i skupina iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, koje podržavaju stvaranje jugoslavenske državne zajednice. Pokreće glasilo Glas Slovenaca, Hrvata i Srba koji izlazi od 1. siječnja 1918.

U listopadu 1918. sudjeluje u osnivanju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i biva izabran za njegovog tajnika.

Predsjednik Samostalne demokratske stranke

Nakon smrti Svetozara Pribićevića 1936. predsjednik je Samostalne demokratske stranke (SDS) i jedan od prvaka Seljačko-demokratske koalicije. Nakon potpisivanja Sporazuma Cvetković-Maček 1939. postaje ministar socijalne politike u vladi Kraljevine Jugoslavije.

Državni udar, Travanjski rat, emigracija

Na vijest da Jugoslavija pristupa Trojnom paktu, podnio je 24. ožujka 1941. ostavku u vladi. Tri dana kasnije, nakon vojnog udara generala Dušana Simovića, prihvaća mjesto ministra unutrašnjih poslova u Simovićevoj vladi. Jedan od poslova koje je u tom svojstvu obavio bilo je uništavanje kartoteke članova Komunističke partije, da ne padne u ruke nacistima. (Petranović 2, str. 94)

Nakon napada sila osovine na Jugoslaviju (vidi članak Travanjski rat) zajedno sa većinom ostalih članova vlade 15. travnja zrakoplovom iz Nikšića odlazi u emigraciju. Ostaje član emigrantskih vlada sve do lipnja 1944., kada kralj nakon snažnog pritiska Saveznika raspušta vladu i za njenog predsjednika, sa mandatom da u dogovoru sa predsjednikom Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije Josipom Brozom Titom imenuje novu. Budisavljević je na Šubašićev upit odgovorio da mu daje moralnu potporu, ali da ne vjeruje u uspjeh njegovog poduhvata i neće ući u njegovu vladu. (Šepić, str. 176-177 i 211)

Kraljevski namjesnik

U siječnju 1945. u pregovorima između predsjednika kraljevske vlade Ivana Šubašića i predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) Josipa Broza Tita postignut je sporazum da se imenuje tročlano Namjesničko vijeće (jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Slovenac) koje će zastupati kralja Petra II. za njegove odsutnosti iz zemlje (jer je po odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a kralju do daljnjeg bio zabranjen povratak u zemlju), tj. do odluka o unutrašnjem uređenju države koje će donijeti Ustavotvorna skupština. Nakon dugotrajnog pritiska od stranke Britanaca i Amerikanaca da prihvati svršeni čin ili će sve odlučiti i bez njega, Petar je 2. ožujka 1945. imenovao Namjesničko vijeće, u kojem je bio i Budisavljević.

Namjesnici su odmah otputovali u Beograd gdje su 5. ožujka Šubašić i NKOJ predali ostavke, a namjesnici su istog popodneva mandat za sastav nove vlade povjerili Titu. Nova vlada Demokratske federativne Jugoslavije je 7. ožujka položila zakletvu pred Namjesništvom (ali samo narodu, a ne i kralju). U ime Budisavljevićeve SDS u vladu je ušao Sava Kosanović.

Namjesništvo je nastavilo postojati kao formalni čuvar kraljevih ovlaštenja, ali bez realnog utjecaja. Budisavljević se, kao ni drugi članovi namjesništva, nije upletao u politička zbivanja, niti pokušavao ograničiti apsolutnu moć i teror komunista. (Radelić, str. 46 i 65) Namjesništvo prestaje postojati odlukom Ustavotvorne skupštine 30. studenoga 1945. o ukidanju monarhije.

Napisao memoarsko djelo Stvaranje države Srba, Hrvata i Slovenaca, 1958.

Galerija

Literatura