Slavenka Ercegović-Pavlović (Šibenik, 6. travnja 1928. – Beograd, 17. studenoga 1993.), hrvatska arheologinja [1]
U rodnom Šibeniku završila gimnaziju. [2] Studirala u Zagrebu na Filozofskom fakultetu i diplomirala arheologiju 1953. godine.[2] Od iste je godine kustosica u Zagrebu u Arheološkome muzeju. Od 1965. je u Arheološkom institutu u Beogradu. Doktorirala u Beogradu 1975. na Filozofskom fakultetu. [1] Doktorska disertacija zvala se Pojava i uticaji bjelobrdske kulture na Balkanu.[2] Na Arheološkom institutu radila do umirovljenja 1990. godine.[2]
Bavila se srednjovjekovnom arheologijom Hrvatske i Srbije, posebice bjelobrdskom kulturom.[2] Naglasak njena rada bio je na slavenskoj materijalnoj kulturi. Sudionica istraživanja na više arheoloških lokaliteta, poput Brodskog Drenovca o čemu je objavila knjigu s Ksenijom Vinski-Gasparini,[3] Kompolja i Vukovara. U Bošnjacima je bila voditeljica istraživanja srednjovjekovnoga groblja. Glavno djelo Slavenke Ercegović-Pavlović je o leskovačkom kraju, koje je napisala skupa s Desankom Kostić. [1] Objavila je knjige na temu arheologije koje pokrivaju Mačvansku Mitrovicu, Boljetin, Hajdučku Vodenicu, Srijem, Kruševac, Moravsku Srbiju.[4]
Objavljivala u Starohrvatskoj prosvjeti, Vjesniku arheološkog muzeja u Zagrebu, Welt der Slawen, Starinaru i drugima.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Enciklopedija LZMK Ercegović-Pavlović, Slavenka (pristupljeno 10. listopada 2015.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Hrvatski obiteljski leksikon Anđelka Stipčević-Despotović (1998): Ercegović-Pavlović, Slavenka (pristupljeno 10. listopada 2015.)
- ↑ Skupni katalog sustava Zaki Pregledni zapisi Ercegović-Pavlović, Slavenka (pristupljeno 10. listopada 2015.)
- ↑ WorldCat Identities Ercegović-Pavlović, Slavenka (pristupljeno 10. listopada 2015.)