| Sjeverni galeb | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Charadriiformes |
| Porodica: | Laridae |
| Rod: | Larus |
| Vrsta: | L. hyperboreus |
| Dvojno ime | |
| Larus hyperboreus Gunnerus, 1767 | |
| Raspon | |
 ██ Gniježđenje ██ Cijela godina ██ Bez gniježđenja | |
Sjeverni galeb (lat. Larus hyperboreus) je vrsta galeba. Ovo je veliki galeb, drugi po veličini na svijetu među galebovim. Gnijezdi se u arktičkim regijama sjeverne polutke, a prezimljava na jugu do obala Holarktika. Specifični naziv hyperboreus je latinski izraz za "sjeverni" od starogrčkog Huperboreoi, što znači "ljudi s dalekog sjevera.[2]
Ovaj galeb je ptica selica. Prezimljava od sjevernog Atlantika i sjevernog Tihog oceana na sjeveru, do Britanskih otoka i najsjevernijih država SAD-a na jugu, te na Velikim jezerima. Nekoliko ptica ponekad dosegne jug SAD-a i sjever Meksika.
Opis
Ovo je veliki i snažni galeb, drugi po veličini od svih vrsta galebova. Vrlo je blijed po čitavom perju, bez crne boje na krilima ili na repu. Odrasli su s gornje strane svijetlosivi, s debelim žutim kljunom. Nezrele jedinke su vrlo blijedo sive s ružičastim i crnim kljunovima. Ova je vrsta znatno veća, glomaznija i debljeg kljuna od sličnog polarnog galeba, a ponekad može biti jednako velika kao Larus marinus, koji slovi kao najveća vrsta galeba. U nekim su područjima sjevrerni galebovi približno iste težine kao Larus marinus ili čak teži, a njihova je maksimalna težina veća.[3] Mogu težiti od 960 to 2700 g, i to mužjaci u prosjeku 1.55 kg, a ženke 1.35 kg.[4][5] U koloniji na kanadskom otoku Coats, galebovi su gotovo 15% teži od nekih drugih poznatih populacija, sa prosječnom težinom 1.86 kg kod mužjaka (na uzorku od 5 ptica) i 1.49 kg kod ženki (na uzorku od 7 ptica). Jedna druga studija provedena na otoku Wrangel, na 9 mužjaka i 5 ženki, utvrdila je čak i veće težine sjevernih galebova, i to 2.32 kg za mužjake i 2.1 kg za ženke, što bi, ako bi bilo potvrđeno opsežijom studijom, učinilo ledenog galeba najtežim galebom i morskom pticom na svijetu, ako ne (koliko je poznato) u prosjeku najveće duljine.[6][7] Duljina ovih galebova kreće se od 55 do 77 cm, a raspon krila od 132 do 170 cm, s nekim primjercima koji mogu postići raspon krila od 182 cm.[5][8][9][7] Treba im četiri godine da dostignu zrelost.
Podvrste
Četiri priznate podvrste su:
- L. h. hyperboreus, Gunnerus, 1767:, od sjeverne Europe do sjevero-zapadnog Sibira
- L. h. pallidissimus, Portenko, 1939 : od sjeverozapadnog Sibira do Beringovog mora
- L. h. barrovianus, Ridgway, 1886: od Aljaske do sjeverozapadne Kanade
- L. h. leuceretes, Schleep, 1819: od sjeverne središnje Kanade do Grenlanda i Islanda
Ekologija
Ova se vrsta razmnožava u kolonijama ili pojedinačno na obalama i liticama, praveći nizove gnijezda na tlu ili litici. Obično se polože dva do četiri svijetlosmeđa jaja s tamno smeđim mrljama.
Ove ptice su svejedi poput većine galebova iz roda Larus i jedu ribu, kukce, mekušce, morske zvijezde, iznutrice, otpatke, jaja, male ptice, male sisavce i strvine, kao i sjemenke, bobice i žitarice.
-
De Cocksdorp, Nizozemsks -
-
Jaje Muzej Wiesbaden -
Izvori
- ↑ Script error: No such module "cite iucn".
- ↑ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 198, 219. ISBN 978-1-4081-2501-4. https://archive.org/details/Helm_Dictionary_of_Scientific_Bird_Names_by_James_A._Jobling
- ↑ Dunning Jr., John B., ed. (2008). CRC Handbook of Avian Body Masses (2nd ed.). CRC Press. ISBN 978-1-4200-6444-5
- ↑ Dunning Jr., John B., ed. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5
- ↑ 5,0 5,1 Olsen, Klaus Malling; Larsson, Hans (2004). Gulls of North America, Europe, and Asia. Princeton University Press. ISBN 978-0691119977. https://archive.org/details/gullsofnorthamer0000olse
- ↑ Dementiev, G. P. and N. A. Gladkov. (1951). Ptitsi Sovietskogo Soyuza [Birds of the Soviet Union]. Vol. 2. Israel, in 1968.]: Publishing House Sovietskaya Nauka, Moscow, USSR. [English translation by the Israel Program for Scientific Translations, Jerusalem.
- ↑ 7,0 7,1 Weiser, Emily and H. Grant Gilchrist. (2012). Glaucous Gull (Larus hyperboreus), The Birds of North America (P. G. Rodewald, Ed.). Ithaca: Cornell Lab of Ornithology; Retrieved from the Birds of North America: https://birdsna.org/Species-Account/bna/species/glagul. DOI: 10.2173/bna.573
- ↑ "Glaucous Gull". All About Birds. Cornell Lab of Ornithology. http://www.allaboutbirds.org/guide/Glaucous_Gull/id (2011)
- ↑ Harrison, Peter (1991). Seabirds: An Identification Guide. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0-395-60291-1
Vanjske poveznice
- Glaucous gull, Alaska Seabird Information Series
- Podatci o vrsti Larus hyperboreus sa stranice BirdLife
- "Larus hyperboreus". Avibase. https://avibase.bsc-eoc.org/species.jsp?lang=EN&avibaseid={{#property:P2026%7C}}
- "Mediji za Sjeverni galeb". Internet Bird Collection. http://www.hbw.com/ibc/species/glaucous-gull-larus-hyperboreus
- Galerija slika na temu Sjeverni galeb na stranici VIREO (Sveučilište Drexel)
- Interaktivna karta za Larus hyperboreus na IUCN-ovim kartama za Crveni popis
- Zvukovne snimke na temu Glaucous gull na stranici Xeno-canto.
- Larus hyperboreus u galeriji Field Guide: Birds of the World na Flickru