Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Simo Dubajić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Simo Dubajić (Kistanje, 1923.[1]Beograd, 8. srpnja 2009.) bio je srpski časnik Jugoslavenske armije, rodom iz Hrvatske, koji je bio optužen za ratne zločine nakon završetka Drugog svjetskog rata i to za Pokolj na Kočevskim Rogu.

Službenu istragu protiv Dubajića pokrenulo je Državno odvjetništvo u Zagrebu tek u ožujku 2009. [2] Procjenjuje se da su komunistički partizani pod zapovjedništvom Dubajića od 26. svibnja do 5. lipnja 1945. ubili najmanje 13.000 ljudi[3] (broj kojega je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu izvelo u istražnom zahtjevu 2009. godine iz stanovitih britanskih procjena nastalih 1945. godine; sam Dubajić u svojoj knjizi iz 2006. god. spominje broj od 23.000 do 30.000 pobijenih).

Dubajić je 2006. godine izdao knjigu o pokolju pod naslovom Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga.[4]

Nakon što je prekinuo vojnu karijeru 1946. godine, studirao je filmsku režiju u Zagrebu, te je bio asistent režisteru Branku Baueru na filmovima - Sinji galeb (1953), Milijuni na otoku (1955.) i Ne okreći se, sine (1956). Samostalno je režirao tri kratka dokumentarna filma, “Posljednja lubara” (1954.), “Čelična karika” (1954.) i “Krka” (1955.).[5] U svijet filmaša i kulturnjaka se nije dobro uklopio, te se - navodno zbog "seksualno nekonvencionalnog ponašanja" - odselio u rodno Kistanje, gdje je čuvao ovce, te navodno s tri žene imao 13-ero djece.[6]

Prije preseljenja u Beograd 1991. bio je aktivan u stvaranju tzv. "Republike Srpske Krajine", na početku Domovinskoga rata.[7][8] Vodio je srpske paravojne jedinice Vuka Draškovića koje su djelovale u Slavoniji.[9]

Umro je 8. srpnja 2009. nakon duge bolesti u Beogradu.[10]

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice