Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sedam prinčeva pakla

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Sedam prinčeva pakla, prema kršćanskoj demonologiji sedam vodećih demona u paklu. Povezuje ih se sa sedam smrtnih grijeha, a analogno njima postoji također sedam arkanđela i sedam kreposti ili vrlina.

Jedan od najstarijih poznatih podjela na sedam prinčeva pakla nalazi se u djelu The Lanterne of Light iz 1410. godine, koje se često pripisuje engleskom skolastičkom filozofu Johnu Wycliffeu (1320.-1384.) u kojem se po jedan od smrtnih grijeha pridaje po jednom demonu, koji pomoću tog grijeha dovodi ljude u iskušenje. Taj popis glasi:

  1. Lucifer - ponos
  2. Belzebub - zavist
  3. Sotona - bijes
  4. Abadon - lijenost
  5. Mamon - pohlepa
  6. Belfegor - proždrljivost
  7. Asmodej - požuda

Također poznati popis sedam prinčeva pakla donosi 1589. godine njemački biskup i teolog Peter Binsfeld (o. 1540. - o. 1600.) u djelu "Rasprava o ispovjedima zlotvora i vještica" (lat. Tractatus de confessionibus maleficorum & Sagarum an et quanta fides iis adhibenda sit.) u kojem donosi popis sedam demona i njima pripadajućih sedam smrtnih grijeha[1]:

  1. Lucifer - ponos
  2. Mamon - pohlepa
  3. Asmodej - požuda
  4. Levijatan - zavist
  5. Belzebub - proždrljivost
  6. Sotona - bijes
  7. Belfegor - lijenost

Bilješke

  1. Guiley, Rosemary Ellen, The encyclopedia of Demons and Demonology, str. 231.-232.

Literatura

  • Guiley, Rosemary Ellen, The encyclopedia of Demons and Demonology, Infobase Publishing, New York, 2009. ISBN 978-0-8160-7314-6

Vanjske poveznice



Nedovršeni članak Sedam prinčeva pakla koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.