Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Robinja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Robinja, prva je svjetovna drama na hrvatskome jeziku autora Hanibala Lucića i prva romanca europske književnosti.[1]

Robinja

Drama nema bogatu razvedenu dramsku radnju: u tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima, Robinja oblikuje dramsku priču o Robinji koju u gusarskom zarobljeništvu pronalazi njezin bivši udvarač ban Derenčin. Drama završava sretno: vjenčanjem dvoje mladih. O zbivanjima i događajima u drami više se prepričava i izvješćuje, no što se oni odvijaju pred gledateljem.

Uobličujući aktualnu, realističku temu, s povijesnim licima, radnju koja se odvija u realnom u prostoru u suvremenosti, Robinja je prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti, prva drama koja govori o ozbiljnim problemima onodobne hrvatske stvarnosti.

Isto tako, Robinja je i prva hrvatska drama koja nastaje na temelju antičke poetičke svijesti o drami, na temelju onih ranonovovjekovnih estetskih koncepcija po kojima se drama treba oblikovati na zasadama antičke dramske tradicije. Dodamo li navedenomu da Lucićeva drama posjeduje i mnogo rodoljubnih i nacionalnih akcenata, onda je razumljivo zašto je Lucićeva Robinja iznimno važna za povijest hrvatske drame i književnosti uopće.

Sadržaj

  1. REDIRECT Predložak:Otkrivanje radnje

Radnja se zbiva u Dubrovniku, kamo je na tržište kao robinja dovedena kći bana Vlaska. Tu je pronalazi hrabri vitez Derenčin, pobjednik u mnogim bojevima s Turcima, Robinjin nekadašnji neuslišani poklonik i udvarač.

Radnja drame počinje na trgu - kamo je Robinju doveo gusar - razgovorom Derenčina i Robinje. Kako je od njihova posljednjeg susreta prošlo mnogo vremena, Robinja Derenčina više ne prepoznaje. Pričajući Derenčinu - kojega drži strancem - povijest svojega života, Robinja odaje da je i ona voljela Derenčina. Iskupivši je iz ropstva, mladi Derenčin se očituje Robinji, oni se prepoznaju, te se ljubavna priča dvoje razdvojenih zaljubljenika razrješava katarzičnim i sretnim završetkom - njihovim združivanjem i brakom.

Drama završava monologom dubrovačkog vlastelina koji hvali i slavi bana Derenčina i njegove hrabre pretke koji su se istaknuli u borbama protiv Turaka i govorom dubrovačkog kneza koji poziva mladi par da opet pohodi Dubrovnik.

Izvori

  1. Nek se čuju ljupki zvuci dalmatinske lire ... – u spomen na Hanibala Lucića, nsk.hr, 14. prosinca 2015., pristupljeno 30. siječnja 2018.

Vanjske poveznice