Rabia el-Adevijja
Rābiʻa al-ʻAdawiyya al-Qaysiyya (arap. رابعة العدوية القيسية) Rabia od Basre (717.–801.) bila je sufijska učiteljica iz 8. stoljeća.
Rabija je rođena oko 717. godine u gradu Basri, u Iraku. U rodnom gradu je provela najveći dio života, najprije kao čuvena sviračica na flauti, a potom kao duhovni učitelj.[1] Život joj je bio obilježen molitvama, osamom, duhovnim pjesništvom i kontemplacijom. Rabija je podigla nasljeđenu asketsku tradiciju do nove dimenzije kroz strastveni ljubavni misticizam. Ona je usvojila pojam ljubavi (ar. jiubb) kao najviši pojam svog mističkog iskustva i potrage za Istinom. Njena ljubav prema Bogu bila je apsolutna i ekskluzivna u odnosu na sve drugo, ne dopuštajući prostor niti za strah od pakla niti za želju za rajem niti za mržnju prema Sotoni.[2] Dogmatska određenja Raja i Pakla Rabija je smatrala "zastorima" koji priječe pogled hodočasnika da gleda Boga živoga. Molitva Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!" [3]
Ona sama iza sebe nije ostavila pisanih tragova. Za njen život se vezuju mnoge duhovne priče koje je ponekad teško razlučiti od legende. Njen uticaj je rastao kroz popularne i maštovite anegdote o njenom životu, koje su kružile i bile zapisivane. Tako npr, kad su Rabiju zvali da izađe iz svoje kuće i "posvjedoči o čudima Božjeg stvaranja", njen odgovor je bio: "Uđi u kuću i pogledaj ih", tj. uđi u samo srce kontemplacije jednosti koja je iznad mnogostrukosti stvarnosti.[4]
Rabija je preminula u dubokoj starosti u Basri 185/801 godine.[5]
Izvori
- ↑ Rešid Hafizović, Temeljni tokovi sufizma
- ↑ Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996.
- ↑ Annemarie Schimmel, Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.
- ↑ Hakim Bey: Prevladati turizam
- ↑ Rešid Hafizović, Temeljni tokovi sufizma
- M.M. Shariff, Historija islamske filozofije, Zagreb, 1988.