Klasa Una | |
---|---|
Državna pripadnost: SFRJ |
|
Klasa i vrsta | Diverzantske podmornice |
Naručitelj | JRM |
Brodogradilište | Brodogradilište specijalnih objekata, Split |
Status | Izvan službe |
Glavne osobine | |
Istisnina | 76 t (površinska) 88 t (podvodna) |
Dužina | 18,80 m |
Širina | 2,7 m |
Brzina | 8 čv. (podvodna) 7 čv. (površinska) |
Doplov | 250 nm (3 čv.) |
Podvodna autonomija | 4 dana |
Dubina zarona | 120 m |
Posada | 4 + 6 diverzanta[1] |
Naoružanje | 4 x na dnu ležeće mine[1] |
Klasa Una bila je klasa jugoslavenskih diverzantskih podmornica. U razdoblju od 1981. do 1989. je izrađeno šest podmornica: P-911 Tisa, P-912 Una, P-913 Zeta, P-914 Soča, P-915 Vardar i P-916 Kupa.[2] Dizajnirane su za tajno polaganje manjih minskih polja ili dostavu diverzanata unutar neprijateljskog područja.
Raspadom SFRJ, sve podmornice su odvezene u Crnu Goru osim P-914 Soče koja se u trenutku sukoba nalazila na remontu. Kasnije je preuređena, produžen joj je trup te je pod oznakom P-01 Velebit do 2001. plovila u sastavu HRM. Na početku 2009. crnogorske vlasti su objavile da namjeravaju po jednu podmornicu dati Hrvatskoj i Srbiji (za Sloveniju je već ranije odlučeno da će joj pripasti jedna podmornica) dok bi preostale dvije trebale ostati u Crnoj Gori.[3] Sve podmornice bi trebale biti izložene kao muzejski eksponati.
Izvori
|