Seawolf | |
---|---|
Podmornica klase Seawolf u plovidbi
| |
Pregled klase | |
Graditelji: | GD Electric Boat |
Operateri: | SAD |
Prethodna klasa: | Podmornica klase Los Angeles |
Razdoblje građenja: | 1989. - 2005. |
Ukupno izgrađeno brodova: | 3 |
Karakteristike klase | |
Deplasman: | 8600 t (na površini) 9138 t (zaronjena)[1] |
Dužina: | SSN 21 i 22 107,6 m SSN 23 138,07 m |
Širina: | 12,2 m |
Gaz: | 10 m |
Pogon: | 1 tlakovodni nuklearni reaktor S6W, 45.000 ks 1 motor za tihi pogon u zaronjenom stanju 1 osovina 1 pogonski vijak |
Brzina: | 25+ čv (41 km/h) (na površini) 28+ čv (46 km/h) (zaronjena) |
Doplov: | neograničen |
Dubina zarona: | 610 m |
Posada: | 140, od čega 14 časnika |
Naoružanje: | 8 × 660mm torpednih cijevi |
Streljivo: | ukupno 50 krstarećih raketa Tomahawk/Harpoon/torpeda Mk-48 ili 100 mina |
Nuklearne napadajne podmornice klase Seawolf bile su namijenjene kao nasljednice za uspješnu klasu nuklearnih napadajnih podmornica klase Los Angeles, a prva podmornica je bila naručena 1989. pred kraj hladnog rata. U jednom trenutku se razmatrala nabava 29 plovila/ronila ove klase predviđenih za izgradnju u razdoblju od 10 godina, što je kasnije bilo reducirano na 12 primjeraka. Završetak hladnog rata i novčana ograničenja dovela su do otkazivanja izgradnje planiranog broja jedinica i njihovu zamjenu manjom, ali još skupljom podmornicom.
Od svojih prethodnica se razlikuju mnogo boljim akustičnim svojstvima niske zamjetljivosti, moćnijim naoružanjem (dvostruko više torpednih cijevi), većim protežnostima, većom brzinom podvodnog kretanja (35+ čvorova), ali i znatno većom cijenom.
Svako ronilo pogoni jedan nuklearni reaktor S6W ukupne snage 200MW, od čega je 39MW iskoristivo za pogon tihim vodomlaznim propulzorom.