Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ples kod Moulin de la Galette

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Ples kod Moulin de la Galette (francuski: Bal du Moulin de la Galette) je slavna i ambiciozna impresionistička slika francuskog slikara Pierre-Augustea Renoira iz 1876. god., nastala samo dvije godine poslije prve izložbe impresionista. Slika je prvi put predstavljena na trećoj izložbi impresionista 1877. godine i proslavila se kao proslava sreće i blagostanja.

Ona prikazuje plesače okupane sjajnim popodnevnim svjetlom u dvorištu ispred plesne dvorane Moulin de la Galette (Mlin od palačinaka) u pariškoj četvrti Montmartre. Ova dvorana za ples subotom popodne je za vrijeme lijepog vremena organizirala popularne plesove u svom vrtnom dvorištu i bila je pojmom užitka srednje klase, ali i mjesto na zlu glasu jer su se tu nudile i prostitutke. No, na Renoirovoj slici nema ni naznake tom neugodnom ozračju koji bi narušio idilično ljetno poslijepodne, u kojemu sunce lukavo kroz grane, ali i upaljene svjetiljke, u mrljama svjetlosti obasjavaju izletnike s djecom u nedjeljnoj odjeći koji razgovaraju i mlade ljubavnike koji plešu u srednjem planu i jedini su svjesni umjetnikovih pogleda.

Renoirova uljena skica za slavnu sliku, 64 x 84 cm, Ordrupgaard, Kopenhagen
Detalj s Renoirovom prijateljicom i modelom, Estelle

Renoir je romantizirao radničku klasu, svoje najčešće klijente, prikazavši ih kroz portrete i figure svojih mladih prijatelja i modela (Estelle, u prugastoj plavo-rozoj haljini, sjedi na klupi u prvom planu, dok se oko stola nalaze Renoirovi prijatelji: Lamy, Norbert Goeneutte i Georges Riviere; a u pozadini plešu: Gervex, Cordey, Lestringuez, Lhote, te Margot i španjolski slikar Solares y Cardenas[1]). Česti u Renoirovim slikama iz ovog razdoblja, ovi privlačni članovi srednje klase su prikazani u stanjima opuštenog druženja, u smijehu, plesu i razgovoru.[2]. Nevinost njihovog flertovanja ne narušava prisutnost djece u lijevom kutu, dok je njihova opuštenost naglašena slobodnom neformalnom kompozicijom. Naime, slika je pažljivo spletena ne rasporedom figura nego cjelokupnim dojmom, svjetlošću koja prodire kroz grane i načinom na koji je Renoir potezima kista protkao plesače i cijelo platno valovima plave i ljubičaste.

Ova idilična slika bezbrižnog doba nevinosti, svojevrsnog raja, zgodno utjelovljuje Renoirovo poimanje umjetnosti:

„Za mene slika treba biti ugodna stvar, razigrana i lijepa, upravo tako – lijepa! Dovoljno je neugodnih stvari u životu bez potrebe da ih stvaramo više.”
([2])


Povijest

Od 1879. do 1894. god. slika je bila u posjedu francuskog slikara Caillebottea, a nakon njegove smrti je pripala Francuskoj Republici kako bi se pokrili troškovi njegova pokopa. Od 1896. do 1929. god. slika je visila u Luksemburškom muzeju (Musée du Luxembourg) u Parizu, te potom u Louvreu, da bi 1986. god. bila izložena u muzeju d'Orsay gdje se nalazi i danas.

Renoir je naslikao i manju verziju iste slike (78 × 114 cm), koja se nalazi u privatnom vlasništvu. Nju je dugo posjedovao John Hay Whitney, čija je udovica 1990. god. prodala za 78 milijuna $ na aukciji u kući Sotheby's u New Yorku, i to počasnom predsjedniku tvrtke Daishowa, Saitōu Ryōeiu iz Japana. U to vrijeme, to je bila najskuplje prodana slika na svijetu. Saito je izazvao opći bijes javnosti kada je objavio kako će ova slika, zajedno s Portretom Dr. Gacheta od van Gogha koju je kupio na istoj aukciji, nakon njegove smrti biti spaljena prilikom kremacije. No, kada su Saito i njegova tvrtka zapali u financijske probleme slika je tajnom aukcijom prodana nepoznatom kupcu[3] Iako se ne zna zasigurno, pretpostavlja se kako je u posjedu švicarskog kolekcionara.

Izvori

  1. Pierre Courthion, Impressionism, Harry N. Abrams Inc., New York, 1977., str. 112. ISBN 0-8109-2067-0
  2. 2,0 2,1 Marilyn Stockstad, Art History vol. 2, Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 985.-986. ISBN 0-13-145527-13 nevaljani ISBN
  3. Carolyn Kleiner, Van Gogh's vanishing act, Mysteries of History, US News & World Report, 24. srpnja 2000. (engl.) Preuzeto 21. siječnja 2013.

Vanjske poveznice