| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| atletika - 3000 m sa zaprekama | |||
| EP - atletika | |||
| srebro | Bruxelles 1950. | Jugoslavija | |
| Mediteranske igre | |||
| srebro | Aleksandrija 1951. | Jugoslavija | |
Petar Šegedin (Orebići, 14. rujna 1926. − Dubrovnik, 14. listopada 1994.))[1], hrvatski atletičar, trkač srednjeprugaš i dugoprugaš. Osvajač je srebrnog odličja na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine.
Sudionik dviju Olimpijskih igara, OI 1948. u Londonu i OI 1952. u Helsinkiju, oba puta u utrci 3000 metara sa zaprekama. U Londonu je bio 6..[1] 1948. i 1950. je bio prvak Jugoslavije na 5000 m, 1947., 1949., 1951., 1952. i 1953. prvak Jugoslavije na 3000 m, peterostruki rekorder na 5000 m i peterostuki rekorder na 3000 m te 21 puta reprezetativac Jugoslavije.[2] Na europskom prvenstvu 1950. u Bruslju bio je srebrni na 3000 m sa zaprekama.[3]
Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Zvonka Sabolovića, Nede Farčića, Drage Štritofa, Andrije Ottenheimera, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Sports-reference.com
- ↑ Atletski savez Beograda (srp.)
- ↑ European Championships (Men) (eng.)
- ↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove, Jutarnji list, 10. siječnja 2010.
Nedovršeni članak Petar Šegedin (atletičar) koji govori o atletičaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.