Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pazinski kolegij – klasična gimnazija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Pazinski kolegij.jpg
Zgrada Pazinskoga kolegija.

Pazinski kolegij – klasična gimnazija je mješovita katolička škola i đački dom s pravom javnosti. Osnovana je zauzimanjem Antuna Heka, te potporom biskupa Antuna Bogetića i drugih crkvenih i državnih vlasti. Povelju o početku obnove zgrade i otvaranja kolegija potpisao je predsjednik Republike Franjo Tuđman 31. siječnja 1993., a prvi učenički naraštaj upisan je u rujnu te godine. Zauzimanjem monsinjora Heka, prvoga ravnatelja škole, izgrađena je i športska dvorana, a za potrebe smještaja učenika Porečko-pulska biskupija izgradila je 2004. novi Đački dom kolegija.

Povijest

Zgrada Pazinskoga kolegija podignuta je 1914. prema projektu Anselma Wernera u neorenesansnom slogu, kao konvikt, tj. đački dom, što ga je Đačko pripomoćno društvo (utemeljeno u Pazinu 1899.) naumilo osnovati kao potporu Državnoj gimnaziji na hrvatskom jeziku. Sredstva su prikupljana od hrvatskih općina te kulturnih i novčarskih društava u Istri, a vodili su se pregovori s tršćanskim i krčkim biskupom. Nakon smrti tršćanskoga biskupa A. M. S. Šterka 1901., koji je podupirao inicijativu, aktivnosti su zastale sve dok Dinko Trinajstić i Vjekoslav Spinčić nisu od biskupa Josipa Jurja Strossmayera 1903. dobili potporu i pomoć. Veliku su pomoć 1905. poslali i narodni zastupnici iz Splita, koji su odlučili višak novca od prikupljanja pomoći nastradalima u Banovini dati za izgradnju đačkog doma za siromašne učenike hrvatske gimnazije. Potom je biskup Antun Mahnić nakon obilaska Pazina 1908. osigurao znatnu financijsku potporu Krčke biskupije zakladom biskupa Franje Anijana Feretića, te postigao dogovor s austrijskim salezijancima da preuzmu dužnost odgojitelja u novoj ustanovi. Tom je prilikom zavod nazvan Đačko pitomište Dobrila-Feretić te je tršćanski biskup Franz Xaver Nagl napokon dao svoj pristanak. Zgrada vrijedna 300000 zlatnih austrijskih kruna izgrađena je 1913.1914. Međutim, zbog Prvog svjetskog rata nije se koristila za prvotnu namjenu. Nakon 1918. talijanske su vlasti zaplijenile zgradu, pa je od 1927. do 1943. u njoj bio internat za đake na talijanskom jeziku Convitto Fabio Filzi. Zauzimanjem Bože Milanovića zgrada je 1945. vraćena Crkvi. Od tada je u njoj djelovalo Biskupsko sjemenište s klasičnom gimnazijom, središte odgoja katoličkih svećenika. Dugogodišnji je ravnatelj sjemeništa bio Božo Milanović, a podravnatelj Miroslav Bulešić. Sjemenište je tijekom više desetljeća pohađalo oko 1300 štićenika različitih nacionalnosti (Hrvata, Slovenaca, Mađara, Albanaca, Makedonaca, Crnogoraca), među kojima mnogi potonji vrijedni djelatnici iz crkvenog i javnog života, npr. kardinal Josip Bozanić, biskupi Josip Pavlišić, Dragutin Nežić, Antun Bogetić, Anton Tamarut, Metod Pirih, Slavomir Miklovš, Ivan Milovan, Mile Bogović, Ivan Devčić, više doktora bogoslovnih znanosti, misionara, uglednih znanstvenika i dr. U sjemeništu je od 1955. do 1965. djelovala i Visoka teološka škola iz Rijeke. No, zbog smanjena broja učenika ono je 1980. zatvoreno, a od 1991. do 1993. u zgradi je privremeno, zbog ratnih nedaća, bila smještena sjemenišna gimnazija iz Zadra.

Vanjske poveznice

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.