Ovo je glavno značenje pojma Pauci. Za druga značenja pogledajte Pauci (razdvojba).| Pauci | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Chelicerata |
| (nesvrstani) | Arachnomorpha |
| Razred: | Arachnida |
| Red: | Araneae Clerck, 1757 |
| Podredovi | |
| Mesothelae | |
Pauci (Araneae) su najpoznatija i najbrojnija grupa (oko 400 000 vrsta) paukolikih životinja za koju je karakteristično da imaju posebne paučinaste žlijezde. Tijelo im je izgrađeno od dva dijela, prosome i opistosome. Dijelovi su spojeni uskim dijelom zvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni na prosomi. Većinom su kopnene životinje (u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno prijeći na život u vodi), veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm. Rasprostranjeni su svugdje gdje ima kukaca, a posebno u tropskim predjelima. Većina pauka su mesojedi i hrane se različitim kukcima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.
Vanjska anatomija
Tijelo je podijeljeno na dva dijela spojena drškom. To su:
- Prosoma koja je podijeljena na dijelove i na kojoj se nalazi 6 pari ekstremiteta, oči i dijelovi usta:
- Opistosoma koja nije podijeljena na dijelove i nema ekstremitete, nego se na njenom zadnjem dijelu, s trbušne strane nalaze 2-3 para paučinastih bradavica na kojima se nalazi veliki broj (i do 300) otvora paučinastih žlijezda; na trbušnoj strani nalazi se i spolni otvor, kao i plućni otvori.
Prvi par ekstremiteta su helicere (kliješta), kao kod svih paukolikih životinja (Chelicerata) i nalaze se iznad i ispred usta od kojih su odvojene rostrumom (gornja usna). Pomoću njih pauci hvataju plijen, a zatim ga ubadaju čvrstom, zašiljenom kandžicom. Blizu vrha kandžice nalazi se otvor otrovne žlijezde čiji otrov paralizira i usmrćuje plijen.
Drugi par ekstremiteta na prosomi su pedipalpi, smješteni su bočno od usta. Kod ženki se ovaj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu kopulatornog organa u parenju. Pedipalpi su građeni od 6 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, tarsus).
Ostala četiri para ekstremiteta su noge za hodanje i svaki se sastoji od po 7 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, metatarsus, tarsus), a završava sa po 2-3 kandžice. Pauci koji na opistozomi imaju poseban organ za ispredanje paučine, tzv. cribellum, imaju istovremeno i na zadnjim nogama dva reda povijenih bodlji nazvanih calamistrum. Oba ova specijalizirana organa, cribellum i calamistrum, se kod odraslih mužjaka gube ili ostaju u zakržljalom obliku.
Oči pripadaju tipu jednostavnih očiju, ocela, kao kod kukaca. Pauci najčešće imaju po osam očiju raspoređenih u dva poprečna niza po četiri, a rjeđe imaju 2, 4 ili 6 oka smještena bliže prednjem rubu. Postoje i vrste kod kojih je po cijeloj površini glave raspoređen veći broj očiju, ali i vrste koje nemaju oči (špiljske vrste). U paučjim očima se nalazi tvar tapetum koja reflektira svjetlost, tako da im oči svijetle u mraku. Vrste koje love plijen tako što trče za njim, imaju bolje razvijene oči od onih koje plijen love mrežom. Raspored očiju i njihov broj su taksonomske osobine.
Unutrašnja anatomija
Probavni sustav
Probavni sustav počinje ustima koja su prilagođena uzimanju tekuće hrane pa shodno tome probava počinje izvan tijela. Pauk u plijen ubrizgava otrov koji ga paralizira, a zatim na njegovo tijelo ispušta izlučevinu iz pljuvačnih žlijezda. Izlučevina pretvara tijelo plijena u polutekuću smjesu koju, tzv. želucem za sisanje usisava. Želudac za sisanje je dio prednjeg crijeva specifične građe, prilagođen za usisavanje tekuće hrane. Usna šupljina i ždrijelo čine cijev za vođenje tekuće hrane do jednjaka, koji je također cjevast i proteže se do želuca. Na gornjem dijelu ždrijela nalaze se dlačice koje spriječavaju da u jednjak dospiju čvrste čestice hrane. Prednje crijevo obloženo je kutikulom (to naznačuje ektodermalno podrijetlo) koja je posebno zadebljala u želucu. Želudac je obložen snažnim mišićima koji svojim kontrakcijama imitira rad sisaljke, koji zajedno sa sličnim pokretima usne šupljine i ždrijela usisava hranu. Nakon želuca se nastavlja srednje crijevo koje je bez kutikule jer je endodermalnog porijekla. Srednje crijevo je jako razgranato u mnogobrojne divertikulume u kojima se obavlja glavno probavljanje hrane. Zadnje crijevo, obloženo kutikulom i ektodermalnog podrijetla kao i prednje, ima dobro razvijen omotač od mišića. Od mjesta spajanja srednjeg i zadnjeg crijeva proteže se proširenje s kojeg se odvaja kratka cijev (rectum) koja vodi do analnog otvora.
Dišni sustav
Pauci dišu pomoću dvije vrste organa:
- Listolika pluća su vrećastog oblika i predstavljaju uvrate tjelesnog zida, plućne vrećice, koje se k vanjskoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plućne vrećice polazi niz listolikih izraslina koje su zapravo jako spljošteni vrećasti nabori tjelesnog zida. Primitivni pauci (npr. tarantule) imaju dva para ovih pluća dok druge vrste imaju samo jedan par.
- Dušnice su sustav razgranatih cjevčica koje se nalaze po čitavom tijelu i obložene su kutikulom koja je spiralno zadebljala; počinju otvorima, stigmama. Smatra se da su nastale preobrazbom listolikih pluća.
Veličina
Pauci mogu biti različitih veličina. Najmanji pauk, Patu digua iz Bornea je dug 0,37 mm. Najveći pauci su tarantule. Neke tarantule su duge 9 cm, a noge su im duge 2,5 cm.
Pauk i čovjek
Pauke, kao i svake hladnokrvne životinje, privlači toplina ljudskih domova te oni rade svoja gnijezda na toplim mjestima.
Ugriz pauka
Većina pauka ugrize čovjeka u samoobrani. Ugriz pauka u 99 % slučajeva je bezopasan, iako nekada može izazvati nekrozu, otrovati žrtvu ili čak smrt žrtve. Otrovanje ugrizom pauka, odnosno paukovim otrovom, naziva se arahnidizam, araneidizam ili araneizam. Čovjek se s paukom najčešće susretne tijekom obavljanja poljoprivrednih radova, kampiranja, čuvanja stoke... Ugriz pauka je obično lagan, a kod nekih slučajeva javlja se oštra bol na mjestu ugriza[1].
Arahnofobija
Arahnofobija (grč. aráchnē = pauk i phóbos = strah) je abnormalan strah od paukova i bilo čega što podsjeća na njih (npr. paukova mreža ili paukolike stvari). Ovo je jedna od najčešćih fobija. Istraživanja pokazuju da 50 % žena i 10 % muškaraca pokazuje simptome.[2].
Klasifikacija (Porodice)
Pauci su danas podijeljeni na 113 porodica[3].
- Actinopodidae Simon, 1892
- Agelenidae C. L. Koch, 1837
- Amaurobiidae Thorell, 1870
- Ammoxenidae Simon, 1893
- Amphinectidae Forster & Wilton, 1973
- Anapidae Simon, 1895
- Antrodiaetidae Gertsch, 1940
- Anyphaenidae Bertkau, 1878
- Araneidae Clerck, 1757
- Archaeidae C. L. Koch & Berendt, 1854
- Atypidae Thorell, 1870
- Austrochilidae Zapfe, 1955
- Barychelidae Simon, 1889
- Caponiidae Simon, 1890
- Chummidae Jocqué, 2001
- Cithaeronidae Simon, 1893
- Clubionidae Wagner, 1887
- Corinnidae Karsch, 1880
- Ctenidae Keyserling, 1877
- Ctenizidae Thorell, 1887
- Cyatholipidae Simon, 1894
- Cybaeidae Banks, 1892
- Cycloctenidae Simon, 1898
- Cyrtaucheniidae Simon, 1889
- Deinopidae C. L. Koch, 1850
- Desidae Pocock, 1895
- Dictynidae O. Pickard-Cambridge, 1871
- Diguetidae F. O. Pickard-Cambridge, 1899
- Dipluridae Simon, 1889
- Drymusidae Simon, 1893
- Dysderidae C. L. Koch, 1837
- Eresidae C. L. Koch, 1845
- Euctenizidae Raven, 1985
- Eutichuridae Lehtinen, 1967
- Filistatidae Ausserer, 1867
- Gallieniellidae Millot, 1947
- Gnaphosidae Pocock, 1898
- Gradungulidae Forster, 1955
- Hahniidae Bertkau, 1878
- Hersiliidae Thorell, 1870
- Hexathelidae Simon, 1892
- Holarchaeidae Forster & Platnick, 1984
- Homalonychidae Simon, 1893
- Huttoniidae Simon, 1893
- Hypochilidae Marx, 1888
- Idiopidae Simon, 1889
- Lamponidae Simon, 1893
- Leptonetidae Simon, 1890
- Linyphiidae Blackwall, 1859
- Liocranidae Simon, 1897
- Liphistiidae Thorell, 1869
- Lycosidae Sundevall, 1833
- Malkaridae Davies, 1980
- Mecicobothriidae Holmberg, 1882
- Mecysmaucheniidae Simon, 1895
- Microstigmatidae Roewer, 1942
- Migidae Simon, 1889
- Mimetidae Simon, 1881
- Miturgidae Simon, 1886
- Mysmenidae Petrunkevitch, 1928
- Nemesiidae Simon, 1889
- Nephilidae Simon, 1894
- Nesticidae Simon, 1894
- Nicodamidae Simon, 1897
- Ochyroceratidae Fage, 1912
- Oecobiidae Blackwall, 1862
- Oonopidae Simon, 1890
- Orsolobidae Cooke, 1965
- Oxyopidae Thorell, 1870
- Palpimanidae Thorell, 1870
- Pararchaeidae Forster & Platnick, 1984
- Paratropididae Simon, 1889
- Penestomidae Simon, 1903
- Periegopidae Simon, 1893
- Philodromidae Thorell, 1870
- Pholcidae C. L. Koch, 1850
- Phrurolithidae Banks, 1892
- Phyxelididae Lehtinen, 1967
- Pimoidae Wunderlich, 1986
- Pisauridae Simon, 1890
- Plectreuridae Simon, 1893
- Prodidomidae Simon, 1884
- Psechridae Simon, 1890
- Salticidae Blackwall, 1841
- Scytodidae Blackwall, 1864
- Segestriidae Simon, 1893
- Selenopidae Simon, 1897
- Senoculidae Simon, 1890
- Sicariidae Keyserling, 1880
- Sinopimoidae Li & Wunderlich, 2008
- Sparassidae Bertkau, 1872
- Stenochilidae Thorell, 1873
- Stiphidiidae Dalmas, 1917
- Symphytognathidae Hickman, 1931
- Synaphridae Wunderlich, 1986
- Synotaxidae Simon, 1894
- Telemidae Fage, 1913
- Tetrablemmidae O. Pickard-Cambridge, 1873
- Tetragnathidae Menge, 1866
- Theraphosidae Thorell, 1869
- Theridiidae Sundevall, 1833
- Theridiosomatidae Simon, 1881
- Thomisidae Sundevall, 1833
- Titanoecidae Lehtinen, 1967
- Trachelidae Simon, 1897
- Trechaleidae Simon, 1890
- Trochanteriidae Karsch, 1879
- Trogloraptoridae Griswold, Audisio & Ledford, 2012
- Udubidae Griswold & Polotow, 2015
- Uloboridae Thorell, 1869
- Viridasiidae Lehtinen, 1967
- Zodariidae Thorell, 1881
- Zoropsidae Bertkau, 1882
Izvori
- ↑ Diaz, J.H. (1. kolovoz 2004.). "The Global Epidemiology, Syndromic Classification, Management, and Prevention of Spider Bites". American Journal of Tropical Medicine and Hygiene 71 (2): 239–250. PMID 15306718. http://www.ajtmh.org/cgi/content/abstract/71/2/239
- ↑ http://10-most-common-phobias.com/common-phobias-home/10-most-common-phobias
- ↑ World Spider Catalog
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pauci |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pauci |
 | Wikivrste imaju podatke o: Pauci |