Parafilija

Ovo je glavno značenje pojma Parafilija. Za druga značenja pogledajte Parafilija (razdvojba).

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10
MKB-10
NSK
PubMed	(engl.)
MeSH	(engl.)
Medscape	(engl.)

Parafilija ili Patološka seksualna sklonost definira se kao iskustvo intenzivne seksualne uzbuđenosti koju uzrokuju atipični predmeti, situacije, fantazije, ponašanje ili pojedinci.

Ne postoji konsenzus oko precizno definirane granice između neuobičajenih seksualnih interesa i onih parafilskih. Postoje i prijepori oko toga koje parafilije bi trebale biti navedene, a koje ne, u dijagnostičkim priručnicima, te trebaju li one uopće biti tamo navedene. Raspravlja se i o broju i nazivlju vrsta parafilija; neki izvori navode i do 549 različitih vrsta. DSM-5 navodi osam parafilskih poremećaja.

Stariji termin je "neprirodno spolno ponašanje"; socijalno konzervativni psihoterapeuti ga ponekad i danas rabe. Sigmund Freud je u svojim djelima upotrebljavao naziv "perverzija", kojega stručnjaci danas rijetko primjenjuju.

Parafilija je grčka riječ od para παρά = osim i '-philia' φιλία = ljubav) i opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati sa kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti. Parafilija također može implicirati ne-većinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili moralnu devijantnost.

Povijest pojma

Iako se ova kovanica često pripisuje seksologu Johnu Moneyu, termin je uveo hrvatski židovski seksolog Friedrich Salomon Krauss u 19. stoljeću, po prvi put populariziran od bečkog psihoterapeuta Wilhelma Stekela (u knjizi Seksualne aberacije) 1925. godine, od grčkog para- (mimo) + philos (ljubav). Nije široko rabljen do 1950-ih, te je prvi put rabljen u "Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders" (DSM) 1980. Rabio ga je i Sigmund Freud.

Medicinski aspekti

Kod parafilija se seksualna gratifikacija postiže pomoću čina koji se razlikuju od uobičajenog spolnog čina (umjesto koitusa, imamo npr. čin mazanje izmetom) i/ili se postiže u odnosu na objekt koji se razlikuje od seksualnog partnera

Medicinska struka prepoznaje razliku u intenzivnosti parafiličkih sklonosti. Kod "opcionalnih" parafilija, pacijent osjeća snažnu sklonost prema parafiličkim aktivnostima, ali ima također sklonost normalnim seksualnim aktivnostima. Kod "preferiranih" parafilija, osoba je mnogo sklonija seksualnom uzbuđenju kojega se postiže parafiličkim načinom, ali još uvijek može sudjelovati u normalnoj seksualnog aktivnosti. Kod "ekskluzivnih" parafilija pacijent ne može postići seksualno uzbuđenje drugačije nego u kontekstu parafilije. Kod pojedinca se ovaj intenzitet može mijenjati tijekom vremena.

Često - i po mnogo puta dnevno - samozadovoljavanje je uobičajeni element parafilija. Parafiličke fantazije znadu biti vrlo elaborirane, i obuhvaćati elemente više parafilija (npr. pacijent kojega uzbuđuje samozadovoljavanje na javnom mjestu pred djecom), te složene parafiličke rituale koji često uključuju i druge osobe - sudjelovale one u tome dragovoljno ili protiv volje. Parafilije su mnogo učestalije kod muške populacije. Uglavnom počinju u pubertetu i adolescenciji, te su u pravilu povezane sa događajima u ranom djetinjstvu

Međunarodna klasifikacija bolesti svrstava parafilije u grupu "Poremećaji spolne sklonosti" (šifre bolesti koje počinju sa F65).

Pravni aspekti

U nekim slučajevima može prakticiranje parafiličkih sklonosti predstavljati kazneno djelo; pri tome pacijent u pravilu ostaje i nadalje uračunjiv u kaznenopravnom smislu, bez obzira što je psihički bolestan - naime za tzv. "neubrojivost" je potrebno da počinitelj uopće nema spoznajnih i/ili voljnih kapaciteta da izbjegne činjenje djela. Tipičan primjer je pedofilija, čijim pojavnim oblicima Kazneni zakon RH iz 2012. god. posvećuje čak 9 članaka ; kažnjivo je realizirati i egzibicionizam i froterizam - što isti Kazneni zakon regulira kao "bludne radnje" u članku 155.

Parafilije kod kojih ne postoji veća društvena opasnost - što je redovito slučaj ako parafiličke sklonosti ne uključuju maloljetne osobe ili odrasle koji nisu suglasni sa takvom vrstom kontakta - u pravilu nisu pravno sankcionirane.

Moralni aspekti

Praktično sve parafilije se u kulturnim i vjerskim tradicijama smatraju nemoralnim i neurednim sklonostima.

Prema Katekizmu katoličke crkve iz 1994. godine, spolnost "postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom"; jaki nagoni koji vode prema neljudskim objektima, nasilju, samoozljeđivanju, koji uključuju djecu ili nesuglasne osobe, smatraju se suprotnima kreposti (vrlini) tzv. spolne čistoće: "svojevoljno služenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi njenoj svrsi". Suprotnost kreposti čistoće je moralna mana imenom "bludnost": "Bludnost je neuredna želja ili razuzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja." Samozadovoljavanje, kao neizostavni dio parafilije, smatra se moralno neprihvatljivim, makar ne uvijek tzv. "teškim grijehom": "Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet će se u obzir čuvstvena nezrelost, snaga stečenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju." Od osobe se očekuje da se zauzme na ovladavanju svojim manama, kako ne bi rasle: "Grijeh povlači sa sobom grijeh; ponavljanjem istih čina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljuju savjest i iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu. Tako grijeh teži da se ponovi i ukorijeni, ali on ne može uništiti moralni osjećaj do korijena." Ako je posrijedi teži oblik parafilije, osoba se treba podvrgnuti liječenju kako bi se bolest držala pod kontrolom i osobito kako bi se izbjegle posljedice za druge osobe.

Pripadnici LGBT pokreta uzimaju parafilije pod stanovitu "zaštitu", te u danas sve češćoj kratici "LGBTQ", predstavlja "Q" - od Queer, engl. "nastran". U redovima LGBTQ umjetnika i drugih intelektualaca je uvriježeno mišljenje da parafilije u principu nisu bolesti, i da nisu moralno zazorne.

Podjela parafilija

Najčešće su parafilije fetišizam, fetišistički transvestitizam, egzibicionizam, voajerizam, sadizam, mazohizam (također u kombinaciji sadomazohizam) i pedofilija. Međutim je spolni nagon vrlo podložan deformaciji, te parafilija ima velik broj.

Djelomični popis parafilija:

• Acrotomodilija- privlačnost prema osobama s amputacijama
• Abasiodifilija - privlačnost prema paraliziranim osobama
• Agalmatofilija - privlačnost prema kipovima, lutkama (krojačkim i sl.) i namještaju
• Algolagnija - seksualno uzbuđenje povezano uz osjećaj boli, napose u erogenim zonama. Razlikuje se od mazohizma po tome što je koncentracija na fiziološkom aspektu boli, prije negoli na poniženju i potčinjenosti
• Anililagnija - sklonost mladih muškaraca prema staricama
• Apotemnofilija - naslađivanje mislima o tome da se osobi izvede amputiranje, u nekim slučajevima do praktičnog upuštanja u amputaciju
• Asfiksiofilija - uživanje u davljenju druge osobe ili u tome da se bude davljen
• Autasasinofilija - seksualno naslađivanje mislima o samoubojstvu i situacijama bliskim samoubojstvu
• Autoandrofilija - seksualno naslađivanje ženske osobe koja se zamišlja kao muškarca ili glumi muškarca
• Autoginefilija - seksualno naslađivanje muške osobe koja se zamišlja kao ženu ili glumi ženu
• Autopedofilija - seksualno naslađivanje odrasle osobe koje se zamišlja kao dijete ili glumi dijete (nošenjem pelena i sl.)
• Autozoofilija- seksualno naslađivanje osobe koje se zamišlja kao životinju ili glumi životinju
• Biastofilija - naslađivanje mislima o silovanju, do aktualnog silovanja
• Pedofilija - fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema djeci. U Republici Hrvatskoj zakonski je zabranjena ako se radi o djeci mlađoj od 15 godina..
• Voajerizam - seksualno naslađivanje promatranjem drugih osoba koje su razodjevene ili imaju seksualne odnose, u pravilu bez njihovog znanja ili suglasnosti
• Dakrifilija - seksualno uzbuđenje suzama
• Mazohizam - seksualno naslađivanje situacijom u kojoj se biva ponižavan, fizički sputan ili se trpi bol, koju druga osoba nanosi uglavnom u dogovoru
• Sadizam - seksualno naslađivanje fizičkim sputavanjem, nanošenjem boli i ponižavanje drugih osoba, uz dogovor sa tom drugom osobom ili protiv njene volje
• Seksualni fetišizam - patološka usmjerenost seksualne žudnje prema nekom neživom predmetu kao "fetišu" - npr. cipelama s visokom petom ili kožnoj odjeći - koje može rezultirati nesposobnošću da se uopće postigne seksualno uzbuđenje koje nije vezano uz fetiš
• Egzibicionizam ili ekshibicionizam - ponavljajuća sklonost da se pokazuje genitalije stranim osobama na javnim mjestima, bez želje za fizičkim kontaktima. U nekim slučajevima seksualno uzbuđenje se ne postiže istodobno, ali nakon akta u pravilu slijedi masturbacija masturbacija. Poremećaj se obično manifestira u vrijeme emocionalnih kriza i teških stresova, nakon čega uslijede dugi periodi bez egzibicionističkih epizoda
• Emetofilija - seksualno uzbuđenje povezuje se uz povraćanje
• Fetišistički transvestititizam - seksualno naslađivanje oblačenjem odjeće i obuće karakteristične za suprotni spol (uglavnom kod heteroseksualaca). U stanovitom broju slučajeva prerasta u transseksualnost - koje oboljenje spada u drugu grupu mentalnih poremećaja: Poremećaji spolnog identiteta, Međunarodne klasifikacije bolesti F.64)
• Froterizam - seksualno naslađivanje opscenim diranjem i trljanjem osoba koje sa time nisu suglasne (tipično, u pretrpanim liftovima i drugim sredstvima javnog prijevoza)
• Gerontofilija - fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema starim osobama
• Laktofilija - odrasli pacijent postiže seksualno uzbuđenje kada ga se doji
• Nekrofilija - privlačnost prema mrtvim tijelima
• Mizofilija - seksualno uzbuđivanje time da se bude osobito nečist
• Telefonska skatologija ili telefonikofilija - neobuzdana sklonost čestim opscenim telefonskim pozivima, ili sklonost da se upućuju opsceni telefonski poziv nepoznatim ili poznatim ljudima koji sa time nisu suglasni
• Vorarefilija - seksualno uzbuđenje koje pacijent povezuje uz misli o tome da ga druga osoba/osobe djelomično ili u cijelosti pojedu; ponekad do želje za faktičnim ostvarenjem takvog kanibalskog događaja.
• Koprofilija - seksualno uzbuđivanje vezano uz mazanje izmetom
• Olfaktofilija - seksualno uzbuđivanje vezano uz razne mirise
• Urolagnija - seksualno uzbuđivanje vezano uz uriniranje po drugima, ili da se drugi mokre po dotičnoj osobi
• Zoofilija - fizička, seksualna, emocionalna ili duhovna privlačnost prema drugim vrstama (životinjama)
• Zoosadizam - seksualno uzbuđenje postiže se gledanjem životinja koje pate ili nanošenjem boli životinjama