Organicizam je smjer u sociologiji. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti biologistički, odnosno da je društvo poput organizma ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu živih bića. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti. Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa. Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića.
Predstavnici ove teorije su pozitivist i evolucionist Herbert Spencer, koji organicizam zastupa, ali više u osnovnim postvkama, dok krajnje organicistički istupa Alfred Victor Espinas. Ostali istaknuti predstavnici su Paul von Lilienfeld, Jacques Novicow, Albert Schäffle, Aleksandr Stronjin i René Worms.
Vidi
Literatura
- Organicizam, Hrvatski jezični portal
- Hrvatski leksikon
- Hrvatska enciklopedija
- Barberis D. S. (2003). In search of an object: Organicist sociology and the reality of society in fin-de-siècle France. History of the Human Sciences, vol 16, no. 3, pp. 51–72.